Vladan Alimpijević
Svetski energetski, bezbednosni i finansijski haos, izazvan ratom Sjedinjenih Država i Izraela protiv Irana, nije proteklog vikenda dobio diplomatsko razrešenje. Pregovori Teherana i Vašingtona nisu približili stavove dve strane. Čak nasuprot, propali su. Režim u Teheranu najavljuje otpor do pobede, a nepredvidljivi američki predsednik iznosi novu seriju pretnji.
Da bi obezbedila sigurnost delegacija Irana i Sjedinjenih Država, pakistanska vlada je, dva dana pre početka prvih pregovora dve države na visokom nivou od islamske revolucije 1979, proglasila u Islamabadu dvodnevni, vanredni državni praznik. Delegacije predvođene potpredsednikom SAD Dž. D. Vensom i Mohamedom Bagerom Galibafom, predsednikom iranskog parlamenta, i jednim od ključnih političkih ljudi u Iranu, sreli su se u hotelu „Serena“, smeštenom u diplomatskoj četvrti glavnog grada Pakistana. Posle 21 sat pregovora, dogovora nije bilo. Neizvesno je koliko će se, i da li će se, poštovati i dvonedeljno primirje, koje Izrael ionako ne priznaje.
Domaćini su očekivali sporazum, ali nijedna strana nije smela da pristane na nepopularne ustupke. Za Trampovu administraciju, svako popuštanje Iranu oko nuklearnog programa bilo bi političko samoubistvo. S druge strane, Teheran je u Islamabad došao sa listom zahteva neprihvatljivih ne samo Sjedinjenim Državama, nego i svim državama u regionu. Teheran traži kontrolu nad svetskim naftnim tokovima koji bi mu godišnje donosili stotine milijardi dolara od takse za prolazak kroz Ormuski moreuz i odmrzavanje dodatnih stotina milijardi dolara koje su pod sankcijama, a sve bez odustajanja od nuklearnog programa, koji može lako da krene i u pravcu razvoja nuklearnog oružja. Obe delegacije su više brinule o tome kako će njihovi jastrebovi kod kuće reagovati na fotografije sa sastanka nego o tome što region, pa i ceo svet, klizi u ambis.
Prema agencijskim vestima, tehnički dokumenti su tokom pregovora razmenjeni više puta. Ali dve strane su jednostavno bile previše udaljene, ne samo po suštini već i po stilu i temperamentu. Delegacije su ušle u ove razgovore sa veoma različitim pristupima: potpredsednik SAD Dž. D. Vens je izgleda želeo relativno brzo rešenje tokom dvonedeljnog primirja, a Teheran tome pristupa mnogo sporije i opreznije, pregovarajući na duži rok. Pošto je Vens rekao da je Amerika iznela svoju „najbolju i konačnu“ ponudu, čini se da je lopta sada u iranskom dvorištu. A ako će biti još razgovora, Iran će morati da promeni svoj stav, zaključuje Si-En-En. Iran, s druge strane, smatra da su pregovori propali zbog „prekomernih“ zahteva SAD. Obe strane se slažu da je obogaćivanje urana ključna tačka spoticanja, veća čak i od vrlo sporne kontrole izvoza nafte kroz Ormuz. Teheran godinama insistira da neće razvijati nuklearno oružje i da samo želi da nastavi program mirnodopske upotrebe nuklearne energije, ali njegove akcije povećanja nivoa obogaćivanja uranijuma poslednjih godina izazvale su zabrinutost na Zapadu i bile su „kauza beli“ prošlogodišnjeg 12-dnevnog sukoba sa Izraelom. Bela kuća želi čvrstu obavezu da Iran neće razvijati nuklearno oružje.
PROČITAJ VIŠE SA IZVORA — nin.rs