Kada je Donald Tramp u februaru pokrenuo rat protiv Irana zajedno sa Izraelom, mnogi u zemlji su tu kampanju dočekali kao krunu političke i diplomatske karijere Benjamina Netanjahua.
Tri meseca kasnije, režim u Teheranu i dalje je na vlasti, Tramp pokušava da postigne dogovor koji bi ponovo otvorio moreuz Ormuz za naftne tankere, a izveštaji o uslovima tog sporazuma izazvali su uznemirenost, razočaranje i bes u Izraelu.
„Izrael je potpuno zavisan od odluka hirovitog, praznog i očajnog američkog predsednika“, napisao je Nahum Barnea u listu Jedioth Ahronot, jedan od nekoliko komentatora koji su osudili i dogovor i izraelskog premijera.
„Što je veći bes, veća buka, veći je poraz“, dodao je on, u oštroj kritici strategije Benjamina Netanjahua pre i tokom kampanje koju su SAD nazvale Operacija Epski bes , a Izrael Operacija „Lav koji riče“, piše Ema Graham-Harison, dopisnica Gardijana sa Bliskog istoka.
„Ako se sporazum o kojem se sada govori potpiše, šteta će biti još veća. Milijarde koje će se sliti u džepove režima daleko će dogurati“.
Na početku rata, izraelska bezbednosna elita upozoravala je da Benjamin Netanjahu rizikuje da žrtvuje najvažniji spoljnopolitički adut zemlje – dvostranačku podršku u Sjedinjenim Američkim Državama – u nastojanjima da ostvari promenu režima u Iranu i mogućim političkim dobitkom pred izbore koji su zakazani za oktobar.
Skoro tri meseca kasnije, ankete javnog mnjenja u SAD pokazuju da bi težak udarac višedecenijskom nasleđu mogao biti najtrajnija posledica ovog sukoba za Izrael.
Izrael nije samo isključen iz pregovora sa Iranom, nego se čak ni ne obaveštava o njihovom napretku, navodi Njujork tajms. Vlada je prinuđena da se oslanja na regionalne saveznike i njihove špijunske mreže koje prate iransko rukovodstvo.
Sporazum koji pregovara tim Donalda Trampa može da uvede određena ograničenja iranskom nuklearnom programu, ali postoji široka saglasnost da bi ona bila manje restriktivna nego sporazum iz 2015. godine koji je postigla administracija Baraka Obame.
Netanjahu je tada kritikovao taj sporazum, zvanično poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), u Vašingtonu.
„Sporazum koji se nazire je mnogo gori od prethodnog“, napisao je Ben Kaspit u „Ma’arivu“, ističući rizik da bi posledice rata i sporazuma o prekidu vatre mogle ubrzati iranski nuklearni program, umesto da ga unište, kako je Netanjahu obećavao. „Ako dođu do nuklearne bombe, to će biti Bibijeva bomba“.
U tekstu se dalje navodi da je ubistvo vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hameneija, uklonilo čoveka koji je pokrenuo nuklearni program, ali i onog koji je sprečavao njegovu finalnu fazu – izradu oružja.
Ostale izraelske zabrinutosti uoči rata, uključujući mrežu regionalnih posrednika i arsenal balističkih raketa koji je izazivao razaranja u Izraelu, trenutno uopšte nisu deo pregovora.
Desničarski članovi Netanjahuove koalicije sada ga pritiskaju da se suprotstavi američkom predsedniku zbog delimičnog primirja sa Hezbolahom u Libanu, koje je sprovedeno pod pritiskom Vašingtona.
„Vreme je da premijer udari šakom o sto pred Trampom i saopšti mu da se vraćamo u rat u Libanu“, napisao je ministar nacionalne bezbednosti Itamar Ben-Gvir na društvenim mrežama u ponedeljak.
Briga zbog pretnji iz Irana i njegovih saveznika verovatno stoji iza anketa koje su pokazale snažnu podršku Izraelaca odluci da se krene u rat protiv Irana, čak i nakon nedelja raketnih napada.
Neposredno nakon primirja, više od trećine izraelskih Jevreja izjavilo je da je veoma ili donekle nezadovoljno njime, u poređenju sa nešto više od četvrtine onih koji su bili zadovoljni što su borbe prestale, pokazalo je istraživanje Izraelskog instituta za demokratiju.
Podrška vladi je, međutim, opadala kako se sukob produžavao bez znakova obećane promene režima.
Čak i u aprilu, kada je moglo biti više razloga za izraelski optimizam zbog nastavka američkog pritiska na Iran, građani Izraela bili su razočarani načinom na koji vlada vodi rat. Tek nešto više od trećine je pozitivno ocenilo učinak vlade.
Nisu sve kritike bile usmerene na Netanjahua, niti su svi nezadovoljni sporazumom žalili zbog rata, ali nacrt Trampovog plana naišao je na malo podrške u Izraelu.
„U Trampovu čast, treba reći da je bar pokušao. Njegova hrabra spremnost da upotrebi ogromnu američku vatrenu moć protiv Irana višestruko je bolja od istorijske nemoći njegovih prethodnika. Suština je da Iran može svetu da predstavi sliku pobede samo zato što i dalje postoji. Tramp, za sada, nema sličnu protivsliku da pokaže. To nisu dobre vesti za izraelski narod“, napisao je Ariel Kahana u listu „Israel Hayom“.