Posle višegodišnje pauze, Višegradska grupa ponovo je okupila lidere Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske, sa ambicijom da obnovi političku saradnju i ojača svoj uticaj u Evropskoj uniji. Istovremeno, iz Budimpešte stižu najave mogućeg proširenja saveza i podrške evropskim integracijama država Zapadnog Balkana. Stručnjaci ocenjuju da bi takva podrška mogla da bude značajna i za Srbiju, ali da će njen napredak ka Evropskoj uniji i dalje zavisiti od dinamike sprovođenja reformi.
Zbog politike doskorašnjeg mađarskog premijera Viktora Orbana prema Rusiji i rata u Ukrajini, kao i zahladnelih odnosa, posebno između Budimpešte i Varšave, sastanci Višegradske grupe obustavljeni su više od dve godine. Međutim, promenom vlasti u Mađarskoj, saradnja se ponovo pokreće. Premijeri Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske sastali su se u Budimpešti, gde su glavne teme bile evropska reintegracija Mađarske, obnova partnerskih odnosa i budući budžet EU, a posebno kohezivna i zajednička poljoprivredna politika. Novi premijer Peter Mađar najavio je oživljavanje ovog saveza.
„Želimo da izgradimo saradnju Višegradske četvorke koja je sposobna da ostvaruje konkretne rezultate. Želimo Višegradsku četvorku koja je snažna i koja ima kredibilan glas u donošenju odluka na evropskom nivou. Možda ne moram da vam govorim da je Centralna Evropa danas jedan od najdinamičnijih regiona Evropske unije. Naš razvoj, naši ekonomski rezultati, naši industrijski kapaciteti i naš inovacioni potencijal predstavljaju značajnu vrednost za celu Evropu“, naveo je na zajedničkoj konferenciji za medije Mađar.
Iako formalno proširenje Višegradske grupe za sada nije na dnevnom redu, Peter Mađar zagovara širu saradnju i uključivanje zemalja poput Austrije, Slovenije, Hrvatske, Rumunije, ali i država Zapadnog Balkana koje su kandidati za članstvo u Evropskoj Uniji, među kojima je i Srbija.
„Trenutno ne vidim da će biti bilo kakvog proširenja Višegradske grupe.To će ostati V4.Postoji mogućnost da se uključe pojedine zemlje, kao što su se i ranije uključivale, u formatu V4 plus.Tu postoji mesta za Srbiju.Ako se vlada u Srbiji, neka jednom vlada u Srbiji, odluči za iskrenu i jaku integraciju sa Evropskom unijom, onda to može biti jedna od platformi“, kaže novinar portala Atlatszo i predavač na fakultetu Kodolanyi Jožef Makai.
Sve članice ovog foruma podržale su otvaranje Klastera 3 u pregovorima Srbije sa Unijom, što je preporučila Evropska komisija. Ipak, do otvaranja najverovatnije neće doći zbog protivljenja osam država članica. Istovremeno, Evropski parlament usvojio je rezoluciju u kojoj navodi da Srbija mora da sprovede reforme kako bi napredovala na evropskom putu, pa ostaje otvoreno pitanje da li približavanje ovoj inicijativi može doprineti napretku u procesu integracija.
„Te zemlje podržavaju čitav region, ne samo Srbiju, to pomaže i Srbiji, ali i čitavom regionu, i implicitno i odnosima unutar našeg regiona.Te četiri zemlje su u prošloj godini praktično pokrivale jednu petinu razmene ukupne Srbije unutar Evropske unije.I to je vrlo značajno.Tako da Srbija nije sama. Hoću da kažem, Srbija ima podršku, ali tu podršku možemo da iskoristimo samo ako ozbiljno radimo na evropskoj integraciji Srbije i ako ispunjavamo uslove, što nismo činili, i zato se desilo ovo u Briselu i usvajanje rezolucije Evropskog parlamenta, i po svoj prilici neotvaranje Klastera 3“, ističe Jelica Minić, iz Evropskog pokreta u Srbiji.
Višegradska grupa osnovana je 1991. godine kao platforma saradnje Mađarske, Poljske i tadašnje Čehoslovačke, a nakon njenog raspada Češke i Slovačke. Prvobitni cilj bila je regionalna saradnja tih zemalja, kao i zajednički ulazak u EU i NATO, što je kasnije i ostvareno. S druge strane, regionalna saradnja zemalja kandidata sa Zapadnog Balkana i dalje nije ni izbliza toliko uspešna.
„Višegradska grupa jeste služila kao model da se okupe zemlje Zapadnog Balkana kada su završeni svi ratovi i kada je pokrenut proces stabilizacije i pridruživanja, tada se posebno naglašavalo da je neophodna regionalna saradnja.Osnovano je jako mnogo inicijativa, sektorskih, tematskih, koje i dan-danas funkcionišu. Međutim, kod nas regionalni odnosi su gori nego u prvoj dekadi ovog veka, jer mislim da tu najveću odgovornost nosi Srbija, nažalost. Srbija je mogla biti glavni stub te regionalne saradnje, ali nije“, smatra Minić.
Iako postoje brojne regionalne inicijative, poput Berlinskog procesa i CEFTA sporazuma, kao i neuspešni pokušaji saradnje kroz Otvoreni Balkan, države regiona i dalje pojedinačno napreduju ili stagniraju na putu ka Evropskoj uniji. Zajednička saradnja ostaje važan oslonac, ali evropski put svake zemlje određuju pre svega sopstvene reforme i ispunjavanje kriterijuma za članstvo.
POGLEDAJTE VIDEO NA— insajder.net