Do kada će zvanična Rusija i Srpska pravoslavna crkva žmuriti na Vučićevu euronatovsku politiku koja podrazumijeva odricanje od Kosova i Metohije
„Bez pomoći onih koji hoće da nas satru, mi nećemo biti u stanju da preživimo!“ (Radivoje Bojičić, 1949, srpski književnik i satiričar)
„Ministri spoljnih poslova zemalja članica EU usvojili su danas izmene i dopune poglavlja 35 u pristupnim pregovorima sa Srbijom koji se odnose na obaveze Srbije…
„Srbija u potpunosti primenjuje svoje obaveze koje proizilaze iz Sporazuma o putu normalizacije između Srbije i Kosova, u skladu sa implementacionim aneksom, dogovorenim 18.marta 2023.godine, a koji postaje sastavni deo pregovora u okviru pregovaračkog poglavlja (35).““ (RTV – Radio – televizija Vojvodine, 22.april 2024.godine)
„Ostajemo da ih (SAD i EU?!) nerviramo što je naš izbor evropski put…“ (Aleksandar Vučić, 29.april 2024.)
„Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas da je članstvo u EU strateška i stalna pozicija Srbije koja se neće menjati u skladu sa dnevnom politikom…“ (IN4S, 9.maj 2024.)
Dana 16.maja 2024.godine, u Kotoru, na samitu „Jedan region, zajednička vizija“, predsjednici i premijeri „zapadnobalkanske šestorke“, među kojima su bili (ustavno i zakonski neovlašćeno) Aleksandar Vučić i „kosovski premijer“ Aljbin Kurti, kao i predsjednica Savjeta ministara BiH, potpisali su zajedničku izjavu od 16 tačaka. U izjavi su, između ostalog, naglašeni stalni i ozbiljni bezbjednosni izazovi „u okviru aktuelnih geopolitičkih okolnosti, a posebno ruske agresije na Ukrajinu“, te jednoglasno opredjeljenje „za punopravno članstvo u Evropskoj uniji“, „modernizaciju graničnih / zajedničkih prelaza (što znači i između centralne Srbije i „države Kosovo?!“), „pojednostavljivanje trgovine i transporta“, „smanjenje trgovinskih barijera“, uz „prioritet da se postepeno pridružimo jedinstvenom tržištu EU“.

Ovo je još jedna Vučićeva osuda „ruske agresije na Ukrajinu“, uz prihvatanje Aljbina Kurtija, kao ravnopravnog učesnika samita u Kotoru (bez zvjezdica i fusnota), što jeste još jedan vid priznanja lažne države Republika e Kosovës“.
„Zapadno balkanske“ integracije, u koje su uključene Albanija i „Republika e Kosovës“ nijesu u interesu Srbije, jer doprinose lakšem funkcionisanju druge albanske države na Balkanu i lakšem ostvarivanju velikoalbanskog projekta utemeljenog na neoliberalnim vrijednostima Zapada, kao i na objedinjavanju „zapadnog Balkana“ pod kišobranom NATO pakta. EU = NATO! Albanija i „država Kosovo“ stalno povećavaju stepen međusobne integracije, uz očiglednu prećutnu podršku SAD, V. Britanije, Njemačke i drugih najuticajnijih članica EU.
Vlasti Srbije moraju otežavati funkcionisanje lažne države „Republika e Kosovës“, jer u protivnom, olakšavaju i ubrzavaju proces stvaranja velike ili „prirodne“ Albanije. Zato je nužno uvoditi recipročne mjere ekonomskog i administrativnog karaktera.
Savjet ministara EU je 22.aprila 2024.godine usvojio izmjene i dopune poglavlja 35 pristupnih pregovora sa Srbijom. Srbiji je nametnuta obaveza da u potpunosti sprovodi „Sporazum o putu normalizacije između Kosova i Srbije“ (Francusko-njemački sporazum), od 27.februara 2023. godine i njegov Aneks za implementaciju, od 18.marta iste godine.
Napredak Srbije u procesu pridruživanja EU će se „posebno mjeriti u odnosu na kontinuirano angažovanje Srbije na vidljivom i održivom poboljšanju odnosa sa Kosovom…“.

Poglavlje 35 Pregovaračkog okvira radi pristupanja Srbije EU naslovljeno je kao „Ostala pitanja“ i sadrži kriterijume i metode za praćenje sprovođenja (primjenu) postignutih dogovora u okviru „dijaloga Srbije i Kosova“, jer će se „pitanje normalizacije odnosa između Srbije i Kosova (čitaj: postepeno priznavanje lažne „države Kosovo“) razmatrati u okviru poglavlja 35“.
Ovime je još jednom potvrđeno da su pristupanje EU i očuvanje cjelovitosti Srbije međusobno nepomirljivi ciljevi. Zato, vlasti Srbije moraju da otkažu učešće u pregovorima pod okriljem EU (koja nije nepristrasan posrednik), uz odlučan stav da su razgovori u vezi kosmetskog problema mogući samo pod okriljem Savjeta bezbjednosti.
„Sporazum o putu normalizacije između Kosova i Srbije“ (Francusko-njemački sporazum) je međunarodni ugovor čiji je krajnji cilj potpisivanje pravno obavezujućeg sporazuma o normalizaciji odnosa suverenih i nezavisnih država „Republika e Kosovës“ i Srbije, odnosno kojim se, postepeno i perfidno, obezbjeđuje puni međunarodni subjektivitet druge albanske države na Balkanu. Priznanje takve države je ključna obaveza Srbije u procesu euronatovskih integracija. Međutim, to bi dovelo do daljeg rasparčavanja Srbije i nestanka Republike Srpske.
Vučić je dugo pripreman za marionetu Zapada, još u prvim godinama 21. vijeka. On stalno, javno i obmanjujuće, ističe da Srbija nikad neće priznati nezavisnost Kosova, ali, od tzv. prvog Briselskog sporazuma, 1913.godine, do dana današnjeg, njegovom politikom, Srbija se razdržavljuje na središnjoj srpskoj teritoriji – Kosovu i Metohiji.
Sve „zapadnobalkanske“ države (sa izuzetkom BiH zbog protivljenja Republike Srpske), (kao i SAD, V. Britanija, Njemačka i još 21 od 27 članica EU), priznale su „Republika e Kosovës“. To znači da ne poštuju teritorijalnu cjelovitost Srbije, a time i princip suverene jednakosti država u utemeljen Poveljom UN i drugim opštim aktima međunarodnog prava. Proizilazi da to nijesu suverene i nezavisne države, već marionetske državolike tvorevine koje poslušno slijede spoljnu politiku SAD i NATO pakta.
Devet najvećih i najuticajnijih članica EU je učestvovalo u satanističkoj i monstruoznoj NATO agresiji na Srbiju i Crnu Goru. Zapadni centri moći i vlasti zapadnih država, a posebno Njemačka i Vatikan su postojani neprijatelji (u istorijskom kontinuitetu) srpskoga naroda i srpskih zemalja.
Ali, na „evropskom putu bez alternative“ Vučića ne može pokolebati ni činjenica da su SAD, V. Britanija, Njemačka i druge članice EU i balkanski susjedi predlagači ili sponzori Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN, kojom se srpskom narodu nameće žig genocidnosti?! Uprkos tome i činjenici da su to i glavni sponzori lažne države „Republika e Kosovës“), Vučić se i dalje postojano zalaže za građenje još čvršćeg prijateljstva Srbije sa njima?!
Znači, nezavidan međunarodni položaj Srbije, kao stožerne srpske države, jeste zakonita i logična posledica presudnog, javnog i tajnog, djelovanja političkog prevrtača, marionete Zapada i neprijatelja Rusije Aleksandra Vučića, sa pogubnim posledicama po Srbiju i srpski narod u cjelini. Glavni cilj (zadatak) njegove politike je bio i jeste da se kod građana Srbije (prije svega, Srba) izazove osjećaj pomirenja sa gubitkom Kosova i Metohije, te osjećaj uzaludnosti otpora planovima Zapada za trajno otimanje ove srpske pokrajine.
Nemoguće je shvatiti i prihvatiti činjenicu da i rusko državno rukovodstvo pruža podršku Vučiću i njegovom razaranju Srbije (uz odricanje od KiM), iako on, uporno i neprekidno, vodi transparentnu antirusku politiku. Ukrajinska vojska srpskim oružjem ubija nedužne građane Rusije. Vučićeva vlast, prihvatanjem više balkanskih deklaracija i izjava, te podrškom nelegalnim rezolucijama Generalne skupštine UN o osudi „ruske agresije“ na Ukrajinu i podršci teritorijalnom integritetu Ukrajine, izražava potpunu lojalnost Zapadu, što je neprijateljski gest prema Rusiji, koja je (uz Kinu) jedini garant očuvanja cjelovitosti Srbije.

Vlasti Srbije nijesu priznale povratak poluostrva Krim matici Rusiji (2014.godine), niti su ruskom osoblju iz Srpsko- ruskog humanitarnog centra u Nišu (koji je formiran još 2012.godine) obezbijedili diplomatski status (privilegije i imunitete). Vučić je, čak, optužio predsjednika Putina da je svojim izjavama o NATO agresiji na SRJ i o Kosovu i Metohiji doprinio povećanju pritiska Zapada na Srbiju da prizna nezavisnost „države Kosovo“?!
„Za nas je Krim Ukrajina, Donbas je Ukrajina…?!“, kazao je Vučić, 18.januara 2023.godine.
Očigledno, predsjedniku Srbije je, po zadatku dobijenom od onih koji su ga instalirali na vlast, važnije da Srbija ostane na „evropskom putu bez alternative“, nego da sačuva Kosovo i Metohiju u svom sastavu. Put ka EU nameće potpuno usklađivanje sa njenom spoljnom i bezbjednosnom politikom EU, što podrazumijeva, ne samo uvođenje sankcija Rusiji, nego i prekid svih međudržavnih odnosa sa tom državom!
Srbija je potrebna Zapadu samo kao antiruska i antipravoslavna kolonija! Sveti Sava, slava Mu i milost, ukazao je mojoj supruzi Dragici da je Njemačka zla kob Srbije i srpskoga naroda, te da Vučić razara Srbiju koja nikada u svojoj istoriji nije bila u težoj situaciji!
Šta Vučić još treba da uradi protiv Rusije da bi mu njeno rukovodstvo uskratilo podršku? Mogao bi samo da uvede sankcije Rusiji, što bi imalo pozitivnu stranu. Toj državi ne bi naškodile, a Vučić više ne bi mogao sjedjeti na dvije stolice s parolom: I Rusija i EU!

S rukopoloženjem dobijenom, Božjom blagodati, patrijarh i arhijereji Srpske pravoslavne crkve prihvatili su i ispunjenje zavjeta Svetoga Save da budu braniči srpskoga naroda i teritorijalne cjelovitosti srpskih zemalja. To je njihova istorijska i nacionalna dužnost kao duhovnih vodiča srpskoga naroda. Zato je neshvatljivo da Sveti arhijerejski sabor, Patrijarh i Sveti sinod, još uvijek, pružaju gotovo jednodušnu podršku Vučiću i njegovoj vlasti?!
„Sporazum o putu normalizacije odnosa Kosova i Srbije“ (njemačko-francuski sporazum) je neprihvatljiv za SPC i zbog člana 7 stav 2, koji glasi:
„Strane će formalizovati status Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i pružiti snažan nivo zaštite srpskim lokalitetima koji su dio vjerskog i kulturnog nasleđa (čijeg?!), u skladu sa postojećim evropskim modelima.“
Šta proizilazi iz ove formulacije? Status SPC u nezavisnoj državi „Republika e Kosovës“ regulisao bi se (temeljnim) ugovorom. Međutim, kako očekivati da će srpske pravoslavne bogomolje (sa)čuvati oni koji ih pale, ruše im krstove, ili ih pretvaraju u katoličke, te koji prekopavaju srpska groblja u cilju brisanja svih tragova o srpskom višemilenijumskom prisustvu na Kosovu i Metohiji?! A sve ovo decenijama podstiču i tolerišu njihovi glavni sponzori SAD, V. Britanija, Njemačka, NATO pakt i EU!
Još jednom ponavljam: uskraćivanjem podrške Vučiću, odnosno kritičkim odnosom prema njegovom „državništvu“, rukovodstvo Rusije i SPC odlučujuće bi pomogli osvješćivanju patriotski opredijeljenih građana koji su do sada glasali za Srpsku naprednu stranku i njene satelitske partije. To bi bio snažan vjetar u leđa i političkim subjektima i istaknutim javnim ličnostima koji istinski zastupaju interese Srbije i srpskoga naroda.
Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice
19.maj 2024.godine