Radio Slobodna Evropa (RSE) piše da se Instituti Konfučije šire u Srbiji uprkos kontroverzama u Evropi i SAD gde ih smatraju „trojanskim konjem“ propagande Kine.
Od učenja kineskog jezika, preko slikarstva i kaligrafije, do borilačkih veština i „ćigonga“, opisanog kao „preventivna zdravstvena praksa“, neki su od kurseva koji se nude na Institutima Konfučije u Srbiji.
I dok se na univerzitetima u Evropi pojedini takvi instituti gase zbog sumnji da su ti instituti „alat propagande“ Pekinga i kineskog predsednika Si Đinpinga, sredinom septembra je pri Filozofskom fakultetu u Nišu otvoren i treći Institut Konfučije u Srbiji, a zvaničnici su ga najavili kao „projekat širenja kineskog jezika, kulture i promocije ekonomske saradnje“.
Ivana Stradner, saradnica nevladine Fondacije za odbranu demokratije iz Vašingtona, Instituti Konfučije na Zapadu su „trojanski konj“ Pekingu „koji, pod velom kulturne diplomatije, u stvari, služe kao informaciono oružje Pekinga“.
„Oni se koriste kao meka moć da se kroz univerzitete na Zapadu šire pozitivne ideje i slike o Kini ali i izbegavaju kontroverzne teme kao što je pitanje Tajvana, Južnokineskog mora, a posebno kršenja ljudskih prava (manjinske muslimanske zajednice) Ujgura“, ocenila je Stradner u izjavi za RSE.
Portparol Evropske unije Peter Stano je u pisanom odgovoru RSE naveo da je „u nekoliko navrata izneta zabrinutost u vezi sa pravom ulogom i aktivnostima Instituta Konfučije u državama članicama EU“.
„Bilo koja ciljana zloupotreba međunarodne akademske ili kulturne saradnje od strane vlada, državljana ili institucija trećih zemalja bi bila zabrinjavajuća“, rekao je Stano.
On je istakao da su instituti za promociju jezika i kulture „dobrodošli da rade u EU“, i da je u nadležnosti država EU da istraže i suzbiju eventualne zloupotrebe.
„Ako bi se takve institucije koristile kao platforma za druge podle svrhe, to bi predstavljalo strano mešanje i trebalo bi da se reši na odgovarajući način“, naveo je Stano.
Po njegovim rečima, to važi i za države-kandidate za prijem u EU, koje je pozvao da „progresivno“ usklade svoju spoljnu i bezbednosnu politiku sa evropskom.
Srbija je pregovore o članstvu u EU počela pre deset godina, a saradnju s Kinom se intenzivirala od 2016. na inicijativu predsednika Aleksandra Vučića, beleži RSE i piše da je zbog toga je Beograd više puta dobijao upozorenja iz Brisela i Vašingtona.
Saradnja se ogleda, pre svega, u infrastrukturnim projektima, u okviru Inicijative Pojas i put (BRI), za koje se Srbija zadužuje kod kineskih banaka. Od 2020. aktuelna je i saradnja u odbrani, pa je tako Srbija od Kine kupila dronove i protivvazdušni (PVO) raketni sistem FK-3, piše RSE.
„EU je već naučila šta znaci imati ruskog i kineskog trojanskog konja poput Mađarske, tako da ne želi da se i Srbija kao takva pridruži EU“, ocenila je za RSE Ivana Stradner iz Vašingtona.
Beograd se u maju, uz Pariz i Budimpeštu, jedini našao na mapi evropske turneje kineskog predsednika Si Đinpinga, a odnosi su sa „strateškog“, „čeličnog“ prijateljstva, podignuti na nivo „zajednice sa zajedničkom budućnošću“, kako je to tokom posete Beogradu opisao Đinping.
Ivana Stradner smatra da samo širenje kineske moći u Srbiji ne može da ugrozi evroatlantske integracije Srbije, ali ukazuje da je širenje meke moći, deo „šire strategije Kine na Balkanu“.
„Kina je prodala oružje Srbiji, što znači da Peking želi da ima vojno uporište u EU preko Srbije“, smatra Stradner.
Na teritoriji Evropske unije rade 123 InstitutaKonfučije, najviše u Nemačkoj (21) i Francuskoj (19).
U prethodnih deset godina, na pojedinim evropskim univerzitetima su zatvoreni Instituti Konfučije, zbog, kako su pisali mediji, sumnje da služe kao „instrument propagandne mašine kineske vlade“, prenosi RSE i pominje članice EU Finsku i Švedsku, a i Norvešku, dok su u Nemačkoj pojedini političari 2023. tražili „uspostavljanje jasnih granica“ rada tih instituta, na šta Vlada nije reagovala.
Zatvaranje Instituta Konfučije bilo je jedno od predizbornih obećanja bivšeg premijera Velike Britanije Rišija Sunaka, ali nije sprovedeno te je sa 34 aktivna instituta Velika Britanija zenlja sa najvećim brojem tih institucija na evropskom kontinentu.
Vraćajući se na početak svoje priče, RSE piše da je s tri Instituta Konfučije u tri najveća grada, Srbija rekorder na Zapadnom Balkanu.
Konfučije Institut u Nišu je osnovan u saradnji sa Univerzitetom Đangsu (Jiangsu), kod Šangaja.
Kako su naveli u Filozofskom fakultetu u Nišu za RSE, za rad Konfučije Instituta obezbedili su samo prostor za izvođenje nastave, a „sve ostalo (opremanje prostora, nabavljanje opreme i učila, organizacija događaja, organizacija i realizacija kurseva) finansira se isključivo iz sredstava koje obezbeđuju kineski partneri“, rekli su na fakultetu.
Kao partnere iz Kine naveli su Univerzitet Đangsu, Kinesku fondaciju za obrazovanje, Vladu Kine, Ambasadu Kine u Beogradu i „partnerske kompanije koje podržavaju rad Instituta“.
„Sve obaveze prema predavačima, pa i finansijske, izmiruju kineski partneri, a Filozofski fakultet u tom smislu nema nikakve troškove. Institut ima kinesku ko-direktorku (koja zajedno sa srpskim ko-direktorom organizuje rad Instituta) kao i dva profesora, dok se zbog velikog interesovanja za učenje jezika očekuje dolazak još dva nastavnika kineskog jezika“, prenosi RSE.
Nastavnici su izvorni govornici kineskog jezika koje je delegirao kineski Univerzitet Đangsu.
Filološki fakultet u Beogradu, gde je 2006. otvoren prvi Institut Konfučije u Srbiji, i Filozofski fakultet u Novom Sadu, pri kojem je Institut otvoren 2014. godine, nisu odgovorili na pitanja RSE na koji način podržavaju rad Instituta Konfučije i da li se za to izdvajaju sredstva iz budžeta dva fakulteta.
Ambasada Kine u Beogradu nije do zaključenja teksta RSE odgovorila na pitanja kako komentariše optužbe da su Instituti Konfučije „alat za širenje propagande“ i zbog čega je za Peking važno širenje tih instituta u Srbiji.
RSE piše da Sjedinjene Američke Države Institute Konfučije smatraju „entitetom koji unapređuje globalnu propagandu i maligni uticaj Pekinga“. U 2019. je tamo bilo aktivno više od 100 instituta pod imenom kineskog filozofa, dok ih je danas svega 17.
U avgustu 2020. Stejt department je Institute Konfučije označio kao „strane misije“, navodi RSE i prenosi da je kao ključni razlog za to bila navedena netransparentnost tih institucija, ali da američka vlada neće zahtevati od univerziteta da zatvara te institute, već zahteva redovno dostavljanje informacija Stejt departmentu o osoblju koje ima državljanstvo Kine, „o regrutovanju, finansiranju i operacijama u Sjedinjenim Državama“.
RSE podseća da je predsednik Kine Si Đinping, čiji je mandat obeležila težnja za širenjem na Zapad, 2014. godine rekao da bi Kina trebalo da poveća svoju meku moć i da „bolje prenese poruku Kine svetu“, a osam godina kasnije, 2024, na sednici Politbiroa rekao da zvaničnici Kine „moraju kontinuirano da unapređuju kulturnu meku moć zemlje i uticaj kineske kulture“.
U srži te ideje, rekla Ivana Stradner, stoji pokušaj „da se uruši liberalni svetski poredak, izbace SAD kao globalni igrač i uspostavi multipolarni svet“.
„Da bi to uspela, Kina ne treba da pošalje tenkove i avione na Zapad, jer kroz takozvane kulturne institucije i ekonomsku saradnju uspeva da ostvari sve svoje bezbednosne ciljeve“, rekla je Stradner, zakljulčuje RSE.