„Bridžet Džouns – Luda za njim“ se konačno našao u beogradskim bioskopima.
Novi nastavak filma o Bridžet Džouns najavljen je kao četvrti i poslednji, ali zvezda serijala Rene Zelveger kao i njene kolege „drže palčeve“ da to ne bude istina.
Jedan od glumaca koji se po prvi put pojavljuje u ovom serijalu je Čuetel Edžiofor koji glumi jednog od muškaraca u životu naslovne junakinje. Pored njega tu je i Hju Grant kao i Leo Vudal.
Čuetel Edžiofor je pričao o svojim impresijama i ulozi u novom hit filmu.
Možete li nam reći koga igrate u novom filmu o Bridžit Džons, i nešto o vašem liku?
Igram gospodina Volikera u filmu „Bridžit Džons: Luda za njim“. Pa.. Gospodin Valiker je na svoj način veoma neobična osoba. Ima toplinu, ali ne voli to da pokazuje. Veoma je strastven, ali način na koji izražava svoju strast je ponekad malo povučen. Neki bi mogli reći da je pomalo pokroviteljski i distanciran. To koliko ima veliko srce počinjemo da otkrivamo kako se priča odvija. I zato mislim da je veoma privlačan i da se oseća veoma istinito i pošteno… kao mnogi ljudi kojima je potrebno malo vremena, da izađu iz svoje ljušture.
Da li vam je ova priča dala prostora za rad na liku?
To je jedan od onih puteva i priča u kojima se osećam kao da uvek ima ovaj kvalitet u sebi. Bori se da pronađe one trenutke u kojima može da zablista, gde njegova humanost sija, ali zaista možete i da osetiti da je jako strastven u tome da bude učitelj, da je strastven prema deci, da je strastven u obrazovanju. To je samo njegov način pristupa, ponekad se oseća malo distancirano.
Gde ga srećemo u filmu? I kako on i Bridžit prvo stupaju u kontakt?
On predaje u školi u koju idu Bili i Mejbl, i tako on nekako počinje da komunicira sa Bridžit. Naravno, smatra je veoma čudnom. Znate, ona ima ovu vrstu haosa oko sebe, a on nije takva osoba. On veruje u neku vrstu rigidnosti, određenu vrstu strukture, i oseća da je to verovatno najbolji način da se odgajaju deca, da se deca obrazuju, da postoje u svetu. Za njega, ona je veoma neobična žena, i čudna, i suprotna njemu na mnogo načina, ali kroz njihove razgovore i kroz njihove interakcije i kroz način na koji počinje da vidi kako je ona, i svet kakav je oko nje, vrsta univerzuma koji ona stvara – on na neki način menja svoje mišljenje o njoj.
Deluje kao da postoji rastuća spoznaja između Bridžit i gospodina Vallikera, i da bi mogli da rade jedno sa drugim u svojim životima. Da li je to istina?
Da, mislim da jeste. Mislim da je to neka vrsta romantičnog kvaliteta, da počnete da primećujete da ljudi, zajedno, na neki način balansiraju jedni druge. Da vam je na neki način potrebno malo ove druge energije da izgladite grube ivice, i to je ono što je šarmantno, mislim o tome da počinju da razumeju jedni druge i da počnu da razumeju ličnosti jedni drugih. I mislim da je to ono o čemu se radi u toj vrsti magnetizma, da na neki način uživate u tome kako ste u okruženju određenih ljudi, znate? I mislim da to počinje da se dešava njima dvoje.
Kako ste se osećali kada ste se pridružili cirkusu Bridžit Džons?
Bio sam zaista uzbuđen zbog toga. Ti filmovi zaista slave toliko različitih stvari. I tokom godina su bili neka vrsta dodirne tačke za toliko različitih ljudi. Ljudi koji su… znate… postoje romantičari, ali postoje i ljudi koji vole London, postoje ljudi koji vole tu vrstu komediju, znate? Postoje ljudi koji vole sve različite vrste emocija koje to pogađa i izaziva. I zato film ima taj izuzetan smisao za to, ovakav svet koji je stvorila Bridžit Džons, koji je tako zabavan. Pre svega, kao neko ko voli film i neko ko voli bioskop, bilo je zabavno tokom godina uroniti u njega i baviti se njime. A onda biti na ovoj strani svega toga i zaroniti je zaista uzbudljivo.
Smatraju vas pre svega ozbiljnim glumcem. I Rene Zelveger je ozbiljna glumica. Mislim da bi činjenica da je ovo komedija i da je romantična možda sugerisala da ovo nije „pravi“ glumački posao, znate? Da li je vaš pristup drugačiji, s obzirom na činjenicu da radite rom kom?
Uopšte ne. Nije drugačije raditi rom kom od bilo čega drugog. Mislim da je ono odakle dolazi humor i odakle dolazi romansa, zaista utemeljeno. I oseća se kao da treba da bude utemeljen. Vi se emotivno ulažete u filmove, i mislim da to uvek ima veze sa glumcima i rediteljima i piscima koji su zaista posvećeni ovim likovima i zaista posvećeni ovim pričama. I u tom smislu proces pripreme je isti. Proces pokušava da zaista otkrije i razume ko su ti ljudi, i kakva je njihova dinamika jednih sa drugima, znate?
Rene je postala sinonim za ovu ulogu. Teško je znati gde se Rene završava, a gde počinje Bridžit. Kako je ući u projekat sa nekim ko je bio tu od samog početka, ko je stvorio lik, koji ima urođeno razumevanje ovog sveta?
Da, mislim da je neverovatno. Mislim da je Rene stvorila Bridžit. Stvorila je nekoga koga svi kolektivno razumemo, i možemo videti i nekako znamo i osećamo da znamo. I to je zaista izvanredna misao za glumca. Da biste mogli zaista da uključite publiku u putovanje lika na način na koji ona jeste, znate? I mislim da je to uradila na način koji je zaista otvoren, i zaista prihvata sve koji dolaze na filmove. I mislim da je to jedan od razloga zašto su toliko voljeni, jer je to tako kompletan i trodimenzionalan i pun i izložen lik – a takođe i ranjiv. I tako se svi pomalo vidimo u Bridžit, što je sjajno.
Ponovo smo gledali stare filmove i ima mnogo stvari koje nisu tako dobro ostarele. Socijalna politika i seksualna politika su se svakako promenile. Ali ovi filmovi i dalje povezuju mladu publiku. Možda zato što ovde postoji poruka koju nećete naći na Instagramu, koja kaže „..hej, možeš biti malo neuredan, pomalo nefunkcionalan, i to je u redu.
Sigurno. Određene stvari se menjaju. Naravno, jezik se menja, ali druge stvari se ne menjaju, da li znate na šta mislim? I mislim da mladi ljudi, kada gledaju filmove koji su malo stariji, i mogu da prepoznaju i razlikuju te stvari, da postoje određene stvari koje ljudi možda ne bi rekli, određene situacije koje ljudi ne bi smatrali prikladnim, u ovom kontekstu. Ali opšti kontekst onoga što se dešava se ne menja toliko. Kao što se možda menja način na koji se izražavaju, ali ukupna dinamika se ne mora nužno menjati tako brzo koliko bismo možda želeli. Mislim da ljudi to nekako prepoznaju, pa stoga i dalje razumeju šta filmovi govore.
Da li biste rekli da je Bridžit Džons na neki način prototip Britanke?
Rekao bih da da. Rekao bih da postoji nešto od karaktera i okolnosti, prostora koji ona zauzima, što se veoma oseća u ovoj zemlji, Britaniji. Oseća se veoma prepoznatljivo. I mislim da je to ono čime se mnogi ljudi zaista bave. Ima nečeg u njoj i ljudima oko nje što ima tu vrlo specifičnu kombinaciju topline ali i samoomalovažavanja i upravo onakvu interakciju sa ovim prelepim okruženjem, prelepim pejzažima, prelepim mestima, a takođe i ovakvom vrstom čežnje koja je veoma specifična. Ova potreba za povezivanjem… da ponekad postoji i neka vrsta distance koja se takođe dešava, znate? I osećam da je sve to veoma specifično. To nije, na primer, nešto što se lako prenosi na druga mesta u Evropi, ili na druga mesta u svetu ili u Sjedinjenim Državama, i ima nešto šarmantno u tome.
Za kraj, jedno teško pitanje. Kako biste opisali ovaj film sa tri prideva?
Mislim da je šarmantan. Mislim da ima topline i šarma, i… mislim da je romantičan. Mislim da bih možda tako opisao sve filmove Bridžit Džons.