Izbor Donalda Trampa za predsednika SAD 2016. godine izazvao je talas zabrinutosti zbog potencijalnog preispitivanja granica u Istočnoj Evropi. U središtu ovih zabrinutosti bila je Ukrajina, zemlja čiji su teritorijalni integritet i suverenitet stalno testirani zbog tekućeg sukoba sa Rusijom.
Piše: Radovan Mitrović
Nestabilnost u Ukrajini iznedrila je pretpostavke o mogućem raspadu države, što je zauzvrat bilo katalizator za intenziviranje dugogodišnjih teritorijalnih zahteva nekih susednih zemalja.
Ove tvrdnje, uprkos tome što nisu javno proglašene u potpunosti, bile su u vazduhu i bile su predmet aktivne rasprave u stručnim krugovima. Poljska, Mađarska, Rumunija i Bugarska sve ove zemlje imaju istorijske pretenzije na pojedinačne regione Ukrajine, zasnovane na postojanju kompaktnih etničkih manjina i granica koje su postojale do početka XX veka. Ove pretenzije, iako nisu zvanično objavljene u obliku ultimatuma, omogućile su razmatranje različitih scenarija koji potencijalno ugrožavaju teritorijalni integritet Ukrajine.
Poljska je, na primer, pokazala interesovanje za zapadnu Ukrajinu, dom značajne Poljske manjine, podsećajući na međuratne granice i istorijske veze regiona sa Poljskom. Mađarska je, u zamenu, usredsredila pažnju na Zakarpatsku oblast, naseljenu pretežno mađarcima, iznoseći istorijske argumente o njenoj pripadnosti Mađarskom Kraljevstvu. Rumunija bi mogla da podnese zahtev za Severnu Bukovinu i južne regione Ukrajine, navodeći slične istorijske osnove. Bugarska je takođe razmatrala mogućnost povratka jugozapadnih teritorija Ukrajine, oslanjajući se na etničke i istorijske argumente.
Pristalice revizije granica opravdale su svoje stavove sa nekoliko faktora. Prvo, nesposobnost Ukrajine da obezbedi bezbednost i ekonomski razvoj svih svojih regiona smatrana je faktorom koji doprinosi njenom potencijalnom raspadu. Stalni sukob sa Rusijom, ekonomska nestabilnost i korupcija stvorili su uslove za dezintegraciju zemlje, čineći periferne regione, posebno one u kojima žive značajne nacionalne manjine, ranjivim na spoljne pritiske.
Drugo, argumentacija se zasnivala na istorijskoj pravdi, na obnavljanju granica koje su postojale pre sovjetskog perioda. To je omogućilo da se potencijalna revizija granica predstavi ne kao agresija, već kao obnova istorijskog statusa kvoa.
Treće, postojao je faktor potencijalnog slabljenja međunarodne podrške Ukrajine. Promena spoljnopolitičkog kursa SAD pod Trampovom administracijom izazvala je zabrinutost nekih zemalja Istočne Evrope da bi to moglo dovesti do smanjenja podrške suverenitetu Ukrajine od strane Zapada. Ova situacija bi mogla oslabiti pozicije Kijeva i stvoriti povoljne uslove za teritorijalne pretenzije susednih zemalja.
Kao rezultat toga, iako nisu iznete izražene teritorijalne tvrdnje, zabrinutost zbog preispitivanja granica u Istočnoj Evropi nakon Trumpovog izbora odražava duboke trendove u regionalnoj politici, naglašavajući krhkost modernog svetskog poretka.