Pre godinu dana, Laburistička partija Kira Starmera osvojila je najveću parlamentarnu većinu u ovom veku i nanela konzervativcima, svojim istorijskim rivalima najgori poraz u njihovoj istoriji.
Sada, nakon 15 meseci na vlasti, Starmer je postao najnepopularniji britanski premijer otkad se meri javno mnjenje, piše CNN.
Iako su prethodni lideri ulazili u omražene ratove u inostranstvu, loše reagovali na pandemiju i skoro izazvali ekonomski kolaps, nijedan nije bio toliko nepopularan kao Starmer, pokazuju ankete agencije Ipsos. Samo 13 odsto birača kaže da je zadovoljno Starmerom, dok 79 odsto izražava nezadovoljstvo.
„Laburisti su doživeli najveći pad podrške za jednu novoizabranu vladu u istoriji“, rekao je Džon Kertis, najpoznatiji analitičar javnog mnjenja u Britaniji.
Ali, dodaje da ga to ne iznenađuje: zahvaljujući britanskom izbornom sistemu, Laburisti su osvojili oko dve trećine poslaničkih mesta sa samo trećinom osvojenih glasova. Računajući nisku izlaznost, Kertis kaže da je samo jedan od pet Britanaca glasao za Starmerovu Laburističku partiju.
Od tada se situacija samo pogoršala. Podrška Laburistima je pala na oko 20 odsto u najnovijim anketama, dok je Reform UK – nova tvrdo desničarska partija na čelu sa vatrenim Najdželom Faražom – porasla na oko 35 odsto, isti procenat koji su Laburisti osvojili prošle godine.
Mnogi u Laburističkoj partiji strahuju da bi mogli prepustiti većinu Reform UK jednako veliku kao što je njihova, na sledećim izborima koji su zakazani za 2029.
Taj strah se osećao i na godišnjoj konferenciji Laburističke partije u Liverpulu, na severozapadu Engleske, gde su se poslanici i članovi partije okupili da sagledaju situaciju u zemlji koja gubi strpljenje za ono što Laburisti nude i gubi simpatije prema njihovom lideru.
Za birače, Starmer i dalje ostaje enigma. Poznato je da je u jednom intervjuu rekao da ne sanja, da nema omiljeni roman.
Dok su prethodni premijeri na zidovima postavljali fotografije svojih političkih heroja, Starmer kaže da nema nijednog.
Iako se predstavljao kao pragmatičniji nego ideološki vođen lider, Kertis smatra da je odsustvo bilo kakvog „Starmerizma“ zbunilo birače.
„Misterija Kira Starmera – ko je on? Za šta se zalaže? – trenutno smo možda na dve trećine romana, ali još uvek ne znamo gde je telo“, rekao je Kertis.
Izvorni greh
Četrnaest godina konzervativnih vlada ostavilo je javne službe u Britaniji u rasulu. Liste čekanja u Nacionalnoj zdravstvenoj službi (NHS) dostigle su rekordne visine. Zatvori su prepuni. Infrastruktura je propala. Laburisti, sa svojom istorijom izgradnje britanskih javnih službi, delimično su i izabrani kako bi to popravili.
Ali pre nego što su ušli u vladu, Laburisti su sebi vezali ruke time što su, prema rečima Krisa Malina, bivšeg poslanika Laburističke partije, „upali u zamku koju su im Torijevci postavili“.
Znajući da ih čeka izborni poraz, Konzervativci su pred izbore snizili poreze, ostavljajući Laburistima da ih moraju podići kada dođu na vlast.
Ali Starmer, želeći da izbegne obnavljanje imidža Laburista kao „partije koja podiže poreze“, isključio je mogućnost povećanja poreza na dohodak, čime je zatvorio glavni izvor prihoda za državnu kasu.
„Od tog trenutka bili su osuđeni“, rekao je Malin za CNN. Umesto da jasno i pozitivno objasne potrebu za povećanjem poreza radi ulaganja u javne službe, Laburisti su morali da „krpe budžet tražeći prihode iz manjih, politički osetljivijih izvora“ što je bila krajnje nepopularna opcija.
Jedan poslanik Laburističke partije sa zadnjih klupa rekao je za CNN da je Starmer propustio priliku da „predstavi viziju“ i da se od tada „bori da sastavi koherentnu priču“ o tome kako njegove politike međusobno funkcionišu.
Istraživači javnog mnjenja se slažu. Luk Tril, direktor nevladine organizacije More in Common, rekao je da birači smatraju da ekonomske politike Laburista izgledaju kao da „nasumično pogađaju ljude“.
Prošle godine, Laburisti su najavili da ukidaju univerzalnu subvenciju koja starijim ljudima pomaže da plate grejanje zimi i da smanjuju određene beneficije za osobe sa invaliditetom – ali su se, nakon javne pobune, povukli iz obe mere.
Sve ovo ne samo da je razljutilo birače, već su i pokazali finansijskim tržištima da Laburisti neće lako stabilizovati državne finansije. Rezultat su veće kamatne stope na dugoročno zaduživanje, što dodatno guši investicije.
Tril kaže da je greška bila pretpostaviti da će birači posmatrati prvu godinu Laburista kao „godinu nultu“.
„Mnogi ljudi još od finansijske krize slušaju kako ‘moramo praviti teške izbore i na kraju će biti bolje’ a ništa se ne poboljšava“.
U fokus grupama, kaže Tril, reč koja se najčešće povezivala sa Starmerom pre izbora bila je „dosadan“. Sada su te reči „slab“ i „beskoristan“.
„Borba za dušu naše zemlje“
U taj prazan prostor ušao je Najdžel Faraž, čiji grubi i konfrontacijski politički stil oblikovan tokom kampanje za izlazak Britanije iz Evropske unije – oštro se suprotstavlja Starmerovom uštogljenom, menadžerskom pristupu.
Faraž je napao Laburiste zbog neuspeha u rešavanju ilegalne imigracije. Svake godine, desetine hiljada ljudi pristignu na britanske obale u malim čamcima i zaglave u administrativnom limbu – često smešteni po hotelima dok se njihovi zahtevi za azilom obrađuju.
Pokušavajući da zaustavi odlazak birača ka Reform UK, Laburistička partija je zauzela oštriji stav prema imigraciji.
Starmer je redovno objavljivao na društvenim mrežama o merama koje njegova vlada preduzima da bi zaustavila čamce sa migrantima, i upozoravao da Britanija rizikuje da postane „ostrvo stranaca“.
Kritičari su ga optužili da imitira retoriku Najdžela Faraža i upozorili da Laburisti mogu izgubiti podršku levice dok pokušavaju da pridobiju desničarske glasače.
Pooštravanje imigracione debate u Britaniji kulminiralo je ovog leta. Izbili su nasilni protesti ispred hotela za azilante, a zatim je oko 100.000 ljudi učestvovalo u antimigrantskom maršu u Londonu, tokom kojeg je Elon Mask poručio okupljenima: „Ili ćete uzvratiti, ili ćete umreti“.
Piter Hajman, bivši savetnik Kira Starmera, rekao je za CNN da je marš bio „ključni trenutak“ koji zahteva da Laburisti postave jasnije granice u odnosu na Reform UK.
U svom govoru na konferenciji, Starmer je rekao da se Britanci suočavaju sa „borbom za dušu naše zemlje“.
„Britanija se nalazi na raskrsnici“, rekao je. „Možemo izabrati pristojnost, ili možemo izabrati podelu“.
Šabana Mahmud, nova ministarka unutrašnjih poslova, takođe je upozorila da Faraž i njegovi sledbenici pretvaraju patriotizam u nešto što liči na etnonacionalizam: način razmišljanja koji ne može da prihvati da neko poput nje – Britanku muslimanko pakistanskog porekla – zaista može biti Engleskinja ili Britanka.
Ona je pozvala na „veru u veću Britaniju, a ne u manju Englesku“.
Na konferenciji je među Laburistima vladalo osećanje da je Reform UK prešao granicu. Prošle nedelje, Reform je obećao da će ukinuti pravo na stalni boravak (ILR) – status koji migrantima omogućava trajno nastanjivanje u Britaniji.
Starmer je, sada znatno oštriji u kritikama Reform-a, nazvao tu politiku „rasističkom“.
Međutim, Laburisti hodaju po tankoj liniji: pokušavaju da pokažu da su kompetentni u pitanjima imigracije, a da pritom ne otuđe svoj progresivni birački blok.
U jednoj važnoj najavi, Mahmud je objavila da će Laburisti udvostručiti period potreban za sticanje ILR – sa pet na deset godina.
Kritičari se pitaju: kako Laburisti mogu da nazivaju politike Reform UK „rasističkim“, dok istovremeno predlažu slične mere?
Obnova ili revolucija?
Tokom prošlogodišnje kampanje, Laburisti su poručili da će im biti potrebna dva parlamentarna mandata – čitava decenija – da obnove Britaniju.
I pored loših rezultata na anketama, tvrde da su napravili napredak, posebno na međunarodnom planu, jer je Starmer pomogao da se obnove veze Britanije sa evropskim saveznicima.
Rišard Hermer, državni tužilac, izjavio je da je nedavni sporazum o vraćanju migranata u Francusku dokaz da Britanija više ne igra neodgovorno sa međunarodnim obavezama, kao što je to činila u vreme Bregzita.
Na unutrašnjem planu, Laburisti navode da će njihovo obećanje da izgrade 1,5 miliona domova i sprovedu poresku reformu zahtevati godine, a ne mesece.
Iako je pretnja iz Rusije podstakla Evropu da poveća ulaganja u odbranu, Luk Polard, britanski ministar za nabavku u odbrani, kaže da će napori da se zemlja „pripremi za rat“ stimulisati ekonomiju.
Baš kao što je posle Drugog svetskog rata postojao „dividenda mira“, Polard smatra da Britanija sada može dobiti „dividendu odbrane“ dok se ponovo naoružava.
Tokom čitave konferencije, poslanici i analitičari su isticali da će strahovi od imigracije, koje podstiče Faraž, splasnuti ako Laburisti uspeju da poboljšaju životni standard. Vladina računica je da će, ako se Britanci do 2029. osećaju dovoljno bogato, prestati da „bacaju kocku“ na Reform UK.
Ali jedan od problema sa „decenijom nacionalne obnove“ jeste upravo to što traje deceniju. Drugi je što mnogi Britanci deluju više zainteresovani za revoluciju nego za puku obnovu.
„Naš put, put obnove, dug je, težak i zahteva odluke koje nisu ni lake ni besplatne“, rekao je Starmer na konferenciji.
Ali na kraju tog teškog puta, dodao je, čeka nas nova zemlja, pravednija zemlja, zemlja dostojanstva i poštovanja.
Da li dovoljno Britanaca to zaista želi, drugo je pitanje. Nasuprot Starmerovom obećanju da će tokom više godina izgraditi „tolerantnu, pristojnu i punu poštovanja“ Britaniju, Faraž nudi nešto oštrije, neposrednije.
„Iskreno verujem da britanska javnost razume težinu trenutka i da zna da ima vladu koja pažljivo sluša i čini sve što može. Iako je to dug i spor proces uveren sam da će, kada dođe izborna noć za nekoliko godina, britanska javnost biti u stanju da oseti prevaru“., rekao je Rišard Hermer, državni tužilac, za CNN.