Stalni, neprekidni san je moderni običaj, a ne evolucijska konstanta. To pomaže da se objasni zašto se mnogi od nas i dalje bude u 3 ujutro i pitaju se da li je nešto pogrešno. Važno je znati da je ovo duboko ljudsko iskustvo.
Za veći deo ljudske istorije, neprekidni san od osam sati nije bio uobičajen. Ljudi su često spavali u dve smene svake noći, poznate kao „prvi san“ i „drugi san“.
Svaka od ovih smena trajala je nekoliko sati, a između njih postojala je pauza od buđenja koja je trajala sat ili više. Istorijski zapisi iz Evrope, Afrike, Azije i drugih regiona opisuju kako su porodice nakon sumraka išle rano na spavanje, zatim se oko ponoći budile na kratko pre nego što bi se ponovo uspavale do zore.
Značaj pauze između smena
Pauza usred noći nije bila „mrtvo vreme“ – bila je vreme koje oblikuje kako percipiramo trajanje noći. Ljudi su tada obavljali razne aktivnosti: ložili vatru, proveravali životinje, molili se ili razmišljali o snovima koje su upravo sanjali. Pisma i dnevnici iz predindustrijskog doba spominju korišćenje tih sati za čitanje, pisanje ili tiho druženje sa porodicom i komšijama. Mnogi parovi koristili su ovu budnost za intimu.
Reference o „satu koji završava prvi san“ nalaze se još u delima antičkog grčkog pesnika Homera i rimskog pesnika Virgila, što pokazuje koliko je dvostruki noćni san bio uobičajen.
Kako je nestao „drugi san“
Nestanak drugog sna desio se tokom poslednja dva veka usled dubokih društvenih promena.
Veštačko osvetljenje bilo je jedan od ključnih faktora. U 18. i 19. veku, prvo lampe na ulje, zatim gasno osvetljenje, a kasnije i električna svetlost, pretvorile su noć u upotrebljivo vreme za budnost. Umesto da idu na spavanje ubrzo nakon zalaska sunca, ljudi su ostajali budni kasnije uz svetlo lampi.
Biološki, svetlost noću takođe pomera naš unutrašnji sat (cirkadijalni ritam) i smanjuje sklonost tela da se probudi posle nekoliko sati sna. Obično svetlo u sobi pre spavanja suzbija i odlaže melatonin, pomerajući početak sna kasnije.
Industrijska revolucija promenila je ne samo radne navike, već i obrasce spavanja. Fabrički rasporedi podstakli su jednokratni blok odmora. Do ranog 20. veka, ideja o osam neprekidnih sati sna zamenila je vekovima stari ritam od dva sna.
Dvostruki san u savremenim studijama
U višenedeljnim studijama sna koje simuliraju duge zimske noći u potpunoj tami i uklanjaju satove i večernje svetlo, učesnici često ponovo usvajaju dvostruki san sa mirnom pauzom. Studija iz 2017. godine u poljoprivrednoj zajednici na Madagaskaru bez struje pokazala je da ljudi i dalje uglavnom spavaju u dva segmenta, budeći se oko ponoći.
Uticaj zime i svetla na vreme
Svetlo reguliše naš unutrašnji sat i utiče na to kako percipiramo prolazak vremena. Kada ti signali izostanu, kao zimi ili pod veštačkim svetlom, osećaj vremena se menja.
U zimskim mesecima, slabije i kasnije jutarnje svetlo otežava usklađivanje cirkadijalnog ritma. Jutarnje svetlo sadrži više plave svetlosti, što je najefikasnija talasna dužina za stimulaciju proizvodnje kortizola i suzbijanje melatonina.
U laboratorijskim studijama izolacije vremena i u pećinskim istraživanjima, ljudi su živeli nedeljama bez prirodnog svetla ili satova, ili u konstantnoj tami. Mnogi su pogrešno računali dane, što pokazuje koliko vreme lako „klizi“ bez svetlosnih signala.
Slične distorzije javljaju se u polarnoj zimi, gde izostanak izlaska i zalaska sunca može učiniti da vreme „stoji“. Ljudi koji su navikli na visoke geografske širine i imaju stabilne rutine bolje se prilagođavaju ovim ciklusima, ali efekat varira.
Novi pogled na nesanicu
Klinike za san beleže da su kratka buđenja normalna, često se javljaju u tranzicijama između faza sna, uključujući REM fazu, povezanu sa živopisnim snovima. Ključno je kako reagujemo.
Mozak ima elastičan osećaj trajanja: anksioznost, dosada i slabo svetlo produžuju subjektivni osećaj vremena, dok ga angažovanost i mir mogu skratiti. Bez intervala u kojem ste se podigli i nešto radili ili pričali sa partnerom, buđenje u 3 ujutro može učiniti da vreme deluje sporije.
Kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu (CBT-I) savetuje da ustanete posle 20 minuta budnosti, obavite tihu aktivnost u prigušenom svetlu, kao što je čitanje, i vratite se u krevet kada se osetite pospano.
Stručnjaci za san takođe preporučuju prekrivanje sata i opuštanje oko merenja vremena kada imate problema sa snom. Smireno prihvatanje budnosti, uz razumevanje kako naš mozak percipira vreme, može biti najsigurniji način da ponovo zaspimo, piše Scienece Alert.