Predsednice Narodne skupštine Ane Brnabić izjavila je da penzioneri u Srbiji bolje žive od penzionera u Nemačkoj, Luksemburgu i Norveškoj. Da li je to baš tako ako najveći broj njih prima penziju ispod 45.000 dinara, a čak trećina se odriče hrane da bi mogli da uštede.
Socijalna radnica u penziji i magistar socijalne politike Nadežda Satarić za N1 objašnjava da penzioneri mogu da budu zadovoljni životnim standardom, ali samo oni čija penzija je u visini prosečne plate u Srbiji, takvih je veoma malo.
„Mogu da budu zadovoljni čak i oni koji imaju i iznad prosečne penzije, ali da ih dvoje prima i oni će da sastavljaju kraj s krajem. Oni su u manjini, a u većini penzioneri nisu zadovoljni svojim standardom“, istakla je Satarić.
Sagovornica N1 objašnjava da je za prošlu godinu prag siromaštva iznosio 45.680 dinara, a da penziju ispod 45.000 dinara prima više od 720 hiljada penzionera.
„Onda možete da procenite koliko mogu da budu zadovoljni. A da ne pričamo koliko ima onih koji primaju ispod 25.000 dinara, kao i starijih koji su van penzijskog sistema“, dodala je.
U Srbiji živi oko 105 hiljada žena koje uopšte nemaju penziju. One su tokom života bile ili domaćice ili radnice koje su radile sezonske poslove koji su im plaćani na dnevnicu i koji nisu ušle u sistem penionog osiguranja.
„Ako one imaju maju supružnika – onda će živeti i s njim deliti penziju. Međutim, ima ih koje nemaju i nemaju na koga da se oslone, a ne uspeju da uđu u sistem za socijalnu pomoć. E njima je baš loše“, kazala je Satarić.
Upitana šta sve nedostaje penzionerima, socijalna radica u penziji je objasnila kako penzioneri troše svoje novac.
Prvo plate dažbine u strahu da im ne isključe struju ili vodu, odnosno da im ne bi narasli dugovi zbog kamata.
Potom odvoje novac za lekove, pošto dosta lekova se ne izdaje na recept ili se za njih plaća participacija.
„Moraju da plate ne samo lekove, već i medicinske procedure. Šta vredi što ima zdravstvenu knjižicu kada je skener pokvaren ili nema mesta. Onda odu privatno kod tog istog doktora koji radi i u državnom, Moraju da odvoje i da imaju novca čak i kada ga nemaju“, napomenula je Satarić.
Tek na trećem mestu su izdaci za hranu, ali ne za kvalitetnu ishranu već minimalnu.
„Više od trećine starijih se odriče normalne ishrane jer mora i na tome da štedi“, istakla je Satarić.
Dodaje da o kulturnim potrebama, banjskim lečenjima i putovnajima mogu samo da maštaju. Osim u periodima predizbornih kampanja, kada opštine obezbede autobuse i organizuju za penzionere jednodnevne izlete sa „lepim ručkom“.
„I to je divno da ima i to“, napomenula je naša sagovornica.