Regulativa na “smeću”, a smeće na aukciji. Tako bi moglo da se figurativno predstavi stanje u Srbiji nakon što je 1. januara Vlada Srbije uredbom ukinula podsticajna sredstva za tretman posebnih tokova otpada zbog čega dotrajali akumulatotori, stare gume, frižideri i drugo električno i elektronsko smeće, ulja… umesto u reciklažnim centrima, završavaju na divljim deponijama. A tamo su sve vidljiviji jer je za dva i po meseca oko 30.000 tona tamo nezakonito “zbrinuto”i ozbiljno preti da ugrozi životnu sredinu i javni interes. Dogovora, međutim, predstavnika ove industrije i vlasti nema, jer od 10. februara, kada je, po saznanjima NIN-a, održan sastanak “reciklera” i Ministarstva zaštite životne sredine, rešenje nije nađeno. Nema ga ni u predlogu novog dokumenta kojim vlast pokušava da sanira posledice.
Taj novi dokument, prema saznanjima NIN-a, “recikleri” su odbili i nezadovoljni predloženim rešenjima napustili skup. Tako se nastavlja saga o posebnim tokovima otpada, koji, zbog nesporazuma dve strane, preti da treća plati ceh, građani, naravno, jer na dnevnom nivou oko 380 tona otpada ostaje nezbrinuto. A on može da završi u rekama, na ulicama, u parkovima, što bi moglo opet da aktuelizuje zaboravljenu sliku iz prošlosti. I ne samo to, ako se rešenje ne nađe uskoro, bez posla će ostati oko 15.000 zaposlenih i industriji reciklaže, a biće ugašeno i nekoliko stotina kompanija.
Aktuelna situacija se lančano prenosi na proizvođače i uvoznike, distributere i trgovce, ali i reputaciju Republike Srbije u procesu evropskih integracija. Za one koji ne znaju, ukidanjem Uredbe tretmana posebnih tokova otpada, reciklažna industrija posluje bez finansijske osnove, što je suprotno evropskim standardima, koji podrazumevaju ovakvu pomoć države. Ta pomoć u većini država EU iznosi i do 80 posto troškova jer je reč o javnom interesu, koji je u Srbiji ovakvom odlukom ugrožen. Ugrožen je i kompromis jer iako je Ministarstvo zaštite životne sredine pripremilo novi sistem subvencija za kompanije koje se bave ponovnom upotrebom i reciklažom otpada, on nije prihvatljiv za ovu industriju.
U ovom dokumentu, koji bi trebalo uskoro da se usvoji, preciziraće se šta je sve u kategoriji otpada koji može biti obuhvaćen sistemom pomoći države. Tu su pre svega otpadne gume, ali podsticaji će biti dostupni i za tretman otpada od električne i elektronske opreme, kao i otpadnih ulja i različite industrijske tečnosti i mešavine ulja i vode. Mesto u ovom novom sistemu imaju i istrošene baterije i akumulatori, koji nakon prestanka upotrebe postaju opasan otpad i zahtevaju poseban tretman i reciklažu.
U radnoj verziji je predloženo i da novčana pomoć ne može da se dodeljuje retroaktivno, odnosno za poslove koji su već realizovani pre podnošenja zahteva za subvencije. Novina je i to što operateri koji konkurišu za podsticaje moraju da dostave i pisanu izjavu o svim sredstvima koja su primili u prethodne tri godine. Ono što je važno, novac će država dodeljivati putem aukcije, a ukupni iznosi biće ograničeni sredstvima predviđenim u budžetu Srbije, sa kojima će Ministarstvo zaštite životne sredine raspolagati i dodeljivati ih korisnicima do visine utvrđene budžetom. Isto ministarstvo, najkasnije do 1. decembra, treba da utvrdi i maksimalne iznose podsticaja po jedinici mase otpada, kao i kvote za pojedine vrste koje će biti predmet podrške u narednoj godini. Na taj način će se svake godine unapred određivati količine otpada za koje je moguće dobiti podsticaje i maksimalni iznosi državne podrške.
Radna grupa Ministarstva zaštite životne sredine smatra da bi ovim dokumentom trebalo da se prevaziđu problemi nastali od 1. januara 2026. godine, kada su reciklažne kompanije prestale da preuzimaju stare gume, električni i elektronski otpad, kao i dotrajale akumulatore jer je Vlada obustavila podsticajna sredstva za tretman posebnih tokova otpada.
PROČITAJ VIŠE SA IZVORA — nin.rs