Vest koju je preneo Rojters, da je kompanija KFT Senator Treasury G.T.7 Dva (KFT Senator) dala ponudu od čak dve milijarde evra za udeo Gaspromnjefta u NIS-u od 56,1 odsto, izazvala je posebnu pažnju javnosti u Srbiji, ali i regionu, s obzirom na to ko je ponuđač.
Naime, Ranko Mimović, vlasnik ove kompanije, po svojim poslovnim poduhvatima, mnogo je poznatiji u Sloveniji i Hrvatskoj nego u Srbiji.
Ipak, ovde je vlasnik dve kompanije KFT SENATOR TREASURY G.T.7. JEDAN i KFT SENATOR TREASURY G.T.7. DVA, pri čemu je obema oduzet Poreski identifikacioni broj (PIB). Ove dve firme nastale su podelom kapitala firme KFT SENATOR TREASURY G.T.7.
U prošlosti je bio vlasnik i direktor još sedam preduzeća u Srbiji, ali su sva zatvorena.
Ono što je zanimljivo i neuobičajeno je visina kapitala ovih firmi od više od 200 milijardi dinara. Poređenja radi, osnovni kapital NIS-a iznosi 81,5 milijardu dinara. Sa tolikim kapitalom i ne bi bilo neverovatno kao što zvuči, da neko, relativno nepoznat, ponudi toliki novac za ruski udeo u NIS-u. Međutim, radi se o nenovčanom kapitalu koji je, moglo bi se reći, upitan.
Naime, prema nacrtu plana podele u KFT Jedan prenete su akcije u bugarskoj firmi MTB Evrokapital, sa sedištem u Sofiji.
U dokumentu se navodi da nominalna vrednost ovih akcija iznosi 2.000.000.000 (dve milijarde) bugarskih leva (oko milijardu evra), „a koje je prethodni član procenio da je vrednost unetog nenovčanog kapitala procenjen na 80 odsto od nominalne vrednosti akcija“. Po srednjem kursu NBS na dan unošenja nenovčanog kapitala jedan lev iznosi 59.9826 dinara, što ukupno iznosi 95.976.960.000 dinara (oko 820 miliona evra).
Uz akcije te firme, kapital KFT Jedan čini 2.00. obveznica nemačkog zajma iz 1924. godine što je vrednovano kao 175,87 miliona dinara, a kao kapital su unete i obveznice Narodne Republike Kine iz 1953. godine vrednovane na 34,2 miliona dinara.
Nemačke obveznice su izdate za vreme Vajmarske republike kako bi se ekonomija u hiperinflaciji stabilizovala i restrukturirale reparacije koje je Nemačka plaćala posle Prvog svetskog rata. Obveznice su nosile kamatu od sedam odsto, a dospele su davne 1949. godine. Danas u fizičkom obliku imaju kolekcionarsku vrednost i koštaju od 100 do 1.000 dolara u zavisnosti od stanja i da li su poništene.
Kineske obveznice su emitovane u periodu prvog Petogodišnjeg plana i nominovane u juanima i njima se finansirala industrijalizacija zemlje.
I one su predmet sakupljenja kolekcionara obveznica (skripofilija) i koštaju na kolekcionarskim berzama od 50 do 150 dolara. Vlada Kine ih ne priznaje.
Verovali ili ne, ukupan kapital firme MTB Evrokapital AD iz Bugarske je čak 25,5 milijardi evra. Međutim, prema podacima registara bugarskih firmi u vlasništvu kompanije ne pojavljuje se firma KFT Senator. Prema dostupnim informacijama najveći akcionar je Ukrajinac Leonid Onul sa 37,3 odsto akcija.
Međutim, navodna ponuda o kojoj je Rojters izvestio stigla je od kompanije KFT Senator Treasury G.T.7 Dva. Upisan kapital ove kompanije je 111 milijardi dinara. Ovde se takođe radi o nenovčanom kapitalu, a poreklo deluje još egzotičnije od predratnih nemačkih obveznica. Naime, radi se o potvrdi o depozitu sa pravom raspolaganja delom B.S. sertifikata broj 57430 koji je izdala Union Bank of Switzerland 6. avgusta 1966. godine u količini od 15.000 kilograma zlata.
Dakle, osnovni kapital ove firme je potvrda o raspolaganju sa 15 tona zlata izdata 1966.godine od švajcarske banke koja više ne postoji, pošto je u međuvremenu spajanjem postala UBS banka.
Mimović je 24. oktobra 2024. godine povećao kapital kompanije KFT Senator treasury GT7 sa pomenutom potvrdom.
Ova količina zlata je veća od zlatnih rezervi većine zemalja u regionu. Recimo, S. Makedonija ima oko sedam tona, Slovenija, 3,2 tone, Albanija 3,5 tona itd.
Zanimljivo je da se na internetu se može naći nekoliko primera sertifikata UBS banke na ogromne količine zlata. Postoji čak jedna sa istim brojem sertifikata 57340, drugačijeg datuma koja glasi na 45 tona zlata i koja se povezuje sa Indonezijom, a ima ih i koje glase na zlato koje pripada Filipinima.
Švajcarska banka UBS je u jednom slučaju 1996. godine je navodni sertifikat da je kod nje pohranjeno indonežansko zlato koje je glasilo na bivšeg irskog predsednika Patrika Hilerija, lažan. Pomenuti irski predsednik takođe je tvrdio da nema veze sa tim, a advokat koji je pokušao da ovaj sertifikat na zlato vredno sedma milijardi funti u jednu londonsku banku je uhapšen zbog sumnje na prevaru.