„Nema ni 18, a hoće da se treska“, „Bogu se mole vernice, a faraonu maloletnice“, „Sveti tatice, nisam bila dobra, hoćeš me kazniti?“ – stihovi su influensera poznatog kao „Faraon“ koji su uznemirili javnost. Sadržaj ovog influensera na platformama, protiv kog su ranije podnošene krivične prijave zbog pokušaja obljube maloletnih devojčica, obrisan je, ali tek nakon uzbune javnosti i zahteva policije. Da li je reakcija onlajn platformi stigla kasno i šta građani mogu da učine kada se promoviše pedofilija na društvenim mrežama?
Više od 800.000 ljudi videlo je spot u kom Faraon poručuje da mu se maloletnice mole, a način na koji je predstavio svoju „pesmu“ vrlo eksplicitno ukazuje na pedofiliju, kaže za N1 Nenad Sićević iz Centra za nestalu i zlostavljanu decu.
„Neophodno je da se kao društvo edukujemo više o tome šta da uradimo kada se pojavi ovakav sadržaj. Kako adekvatno da reagujemo, a prvi korak jeste prijava. Iako je Faraon autor ovog dela, treba ispitati i odgovornost produkcijske kuće, neko je morao da da odobrenje za emitovanje ovakvog sadržaja. A iz Toxic produkcije nije bilo nikakvog saopštenja za sada. Isto važi i za devojčice u spotu. Mi ne znamo da li su maloletne ili ne, što ne umanjuje njihovu ulogu“, navodi on.
Ono što je posebno opasno jeste što se seksualizacija maloletnika ili sadržaji koji mogu da normalizuju pedofilno ponašanje predstavljaju kroz muziku, video-spotove, scenografiju, humor ili direktno obraćanje mladima.
Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram
„Muzika, vizuelni efekti i popularnost influensera daju poruci dodatnu privlačnost i mogu da zamagle granicu između zabave i ponašanja koje je neprihvatljivo i potencijalno opasno. Kada se seksualizovano obraćanje maloletnicima, aluzije na seksualne odnose sa decom ili slični motivi predstavljaju kao nešto duhovito, moderno, provokativno ili poželjno, postoji ozbiljan rizik od njihove normalizacije“, kaže za naš portal rukovodilac Nacionalnog kontakt centra za bezbednost dece na internetu u Ministarstvu informisanja i telekomunikacija Emina Beković.
Upravo zato ovaj slučaj zabrinjava, jer je sporni sadržaj influenser Faraon postavljao mesecima unazad na TikToku i Jutjubu, a iako su ga građani prijavljivali, gašenje njegovih profila usledilo je tek nakon zahteva Službe za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. Zbog toga se u javnosti opravdano postavilo pitanje – da li je do reakcije platformi, ali i nadležnih došlo kasno?
Privođen zbog pokušaja obljube maloletnica
MUP Srbije je nakon privođenja M.R. (31) iz Sremske Mitrovice na informativni razgovor objavio da su protiv njega tokom 2025. i 2026. godine već podnete krivične prijave zbog krivičnih dela nedozvoljene polne radnje i polnog uznemiravanja, nakon što je pokušao obljubu više maloletnih devojčica.
Portal N1 pitao je Osnovno javno tužilaštvo u Sremskoj Mitrovici i Više tužilaštvo u ovom gradu da li je postupano po ovim krivičnim prijavama, kao i u kojoj fazi su ti postupci, ali odgovore nismo dobili.
Zašto su Faraonovi nalozi ugašeni tek sad?
To što je sadržaj uklonjen u određeno vreme, ne znači nužno da su nadležne institucije tek tada reagovale, kaže Beković i objašnjava da je važno razlikovati trenutak kada je sporni sadržaj uočen i prijavljen, postupanje institucija po toj prijavi i trenutak kada sama onlajn platforma donese odluku da sadržaj ili nalog ukloni.
Veliki sistemi poput globalnih platformi, koje su privatna svojina, su spori i odgovornost je na nama, pa je zato reakcija javnosti u Srbiji bila pravovremena i ispravna time što je veliki broj ljudi prijavio sadržaj što je dovelo do reakcije institucija, smatra Sićević.
„Iako postoje mehanizmi kojima algoritmi proveravaju i ukazuju na štetan sadržaj nekada je teško razdvojiti zbog čega je neophodno sankcionisati sadržaj. U ovom slučaju je tumačenje autorskog dela, odnosno stavljati ovo delo u kontekst nekakve umetnosti. Takođe, potrebno je izvesno vreme da algoritam uoči problem u moru sadržaja, pričamo o milionima videa širom sveta“, kaže naš sagovornik.
„Platforme moraju da preuzmu svoj deo odgovornosti“
Nalozi Faraona na Tiktoku i Jutjubu su ugašeni, a iz Gugla su za N1 naveli da je to učinjeno nakon izvršene provere i poručili da na Jutjub platformi nije prihvatljiv nijedan oblik sadržaja koji ugrožava maloletnike.
Međutim, kada su u pitanju nalozi koji imaju sadržaj koji može predstavljati rizik po maloletnike, nije dovoljno da velike digitalne platforme reaguju tek kada slučaj dospe u fokus javnosti ili nadležnih institucija, ocenjuje Beković, jer raspolažu veoma razvijenim tehnološkim alatima i algoritmima za prepoznavanje i moderiranje sadržaja.
„Ako ti sistemi mogu veoma brzo da prepoznaju sadržaje koji krše autorska prava ili određena druga pravila platforme, opravdano je očekivati da najmanje jednako efikasno reaguju kada je u pitanju sadržaj koji može ugroziti bezbednost dece. Platforme imaju sopstvena pravila zajednice, sisteme moderacije i mehanizme za prijavljivanje i moraju mnogo brže da prepoznaju i uklanjaju sadržaje kojima se seksualizuju maloletnici, promovišu nedozvoljena ponašanja prema deci ili se na drugi način ugrožava njihova bezbednost“, ističe ona.
Sadržaj koji ugrožava decu ne deliti, već prijaviti
Iz Nacionalnog kontakt centra ističu da sadržaj koji ugrožava decu, posebno kada je reč o seksualnoj zloupotrebi i iskorišćavanju, ne treba deliti i dodatno širiti, već ga je potrebno prijaviti.
„Građanima uvek savetujemo da takav sadržaj ne dele dalje, čak ni sa namerom da upozore druge, već da sačuvaju podatke potrebne za prijavu – poput naziva naloga, korisničkog imena ili linka – i da ga prijave nadležnim institucijama. Svaka prijava može biti važna karika u zaštiti deteta i sprečavanju daljeg širenja sadržaja seksualne zloupotrebe dece na internetu“.
Posebno zabrinjava, kaže Beković, kada sporni sadržaj ostane dostupan mesecima u digitalnom prostoru jer on može biti pregledan, sačuvan, preuzet, prosleđen i ponovo objavljen nebrojeno puta, te platforme moraju da snose mnogo veću odgovornost za brzinu svoje reakcije.
„Kada postoji ozbiljna sumnja da je dete ugroženo, takve prijave moraju imati apsolutni prioritet i zahtevaju hitnu reakciju. Bezbednost deteta ne sme da zavisi od toga koliko puta će korisnici pritisnuti dugme ‘prijavi’ niti od toga da li je slučaj dospeo u medije. Platforme moraju da preuzmu svoj deo odgovornosti za sadržaj kojem omogućavaju prostor i publiku“, ističe Beković.
Prijava je prvi korak
Prvi korak ka zaštiti dece od sadržaja koji promovišu pedofiliju jeste prijava putem „report“ sekcija na mrežama, ali i putem direktne prijave MUP-u kaže Sićević.
Pored ovoga, građani prijave mogu slati i Nacionalnom kontakt centru za bezbednost dece na internetu na besplatan i anoniman broj telefona 19833, a Centar za nestalu i zlostavljanu decu i Centar za sigurniji internet pokrenuli su alat koji se zove Net Patrola na kom svi mogu da prijave štetan sadržaj na internetu.
„Ukoliko prijava ukazuje na postojanje elemenata krivičnog dela, posebno kada je reč o seksualnoj zloupotrebi i iskorišćavanju deteta, nedozvoljenom sadržaju, vrbovanju deteta ili drugim ozbiljnim oblicima ugrožavanja, prijava se bez odlaganja prosleđuje nadležnim organima na dalje postupanje. U zavisnosti od konkretnog slučaja, to mogu biti Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno Služba za borbu protiv visokotehnološkog kriminala, kao i nadležno javno tužilaštvo“, objašnjava Beković.
Kada slučaj zahteva i druge oblike zaštite deteta, u postupanje se, u skladu sa nadležnostima, mogu uključiti i druge institucije, poput centra za socijalni rad, škole ili drugih nadležnih službi.
Detetu treba reći „Nisi kriv/a“
Nacionalni kontakt centar za bezbednost dece na internetu savetuje roditeljima da sa decom razgovaraju otvoreno o tome sa kim komuniciraju na internetu i da sa decom izgrade odnos u kojem će dete znati da može da se obrati roditelju čak i kada je već napravilo neku grešku.
„Ako je dete poslalo fotografiju, odgovorilo nepoznatoj osobi ili pristalo na komunikaciju zbog koje se sada oseća neprijatno ili uplašeno, prva reakcija roditelja ne sme biti osuda i kažnjavanje. Detetu treba jasno reći: Nisi kriv/a i dobro je što si mi rekao/la. Upravo strah od reakcije roditelja predatori mogu koristiti kako bi dete ucenjivali i sprečili ga da potraži pomoć. Predatori računaju na ćutanje deteta. Zato dete mora da zna da, šta god da je prethodno uradilo na internetu, može da se obrati roditelju bez straha da će biti osuđeno ili kažnjeno“, zaključila je naša sagovornica.