Pogledajte neke od najboljih naučnofantastičnih filmova i serija svih vremena i velika je verovatnoća da ćete u odjavnoj špici naići na ime Filipa K. Dika. Filmovi „Total Recall“, „Minority Report“ i vrhunac sajberpank žanra „Blade Runner“ nastali su zahvaljujući idejama koje je ovaj pisac osmislio mnogo pre nego što su stigle na veliko platno.
Međutim, Dik nije samo stvarao izmišljene svetove – ispunjavao ih je tehnologijama koje su u to vreme delovale kao čista fantastika. Od naprednih prevoznih sredstava do novih načina oglašavanja namenjenih običnim ljudima budućnosti, njegove priče bile su prepune ideja koje su kasnije postale stvarnost.
Neke od njegovih najzanimljivijih zamisli danas su potpuno zaživele, dok su druge tek poslednjih godina počele da dobijaju svoj pravi oblik. Između distopijskih vizija i tehnoloških revolucija, Dik je ostavio niz zapanjujuće tačnih predviđanja o tome kako bi budućnost mogla da izgleda. Evo pet primera koji pokazuju koliko je bio ispred svog vremena.
Automobili bez vozača
Jedna od ideja Filipa K. Dika koja poslednjih godina ubrzano postaje stvarnost jesu automobili bez vozača. Za razliku od onoga što bi mnogi pomislili, koncept vozila koje se kreće bez čoveka za volanom nije nastao sa televizijskim serijama ili modernim tehnološkim kompanijama.
Dik ga je predstavio još 1966. godine u noveli „We Can Remember It For You Wholesale“, koja je kasnije poslužila kao osnova za film „Total Recall“ u režiji Pola Verhovena.
U originalnoj priči Daglas Kvejl vozi se u robotskom taksiju bez vozača, koji je u filmskoj adaptaciji iz 1990. godine postao čuveni Džoni Keb. Glas mu je pozajmio Robert Pikardo, a lik se našao usred zavere koja obuzima Daglasa Kvejda, kog je u filmu igrao Arnold Švarceneger.
Iako danas Džoni Keb izgleda pomalo zastarelo, njegova ideja bila je izuzetno dalekovida. Kompanija Waymo sve više širi mrežu autonomnih taksija, a među gradovima koji testiraju ovu tehnologiju našao se i London. Istovremeno, mnogi savremeni automobili već mogu sami da se parkiraju, što potvrđuje da je Dik vrlo precizno naslutio pravac razvoja automobilizma.
Virtuelna stvarnost
Može se raspravljati o tome koliko je virtuelna stvarnost zaista zaživela u svakodnevnom životu, uprkos velikom broju dostupnih VR uređaja. Mnogi ih koriste retko, pa često završavaju skupljajući prašinu.
Filip K. Dik ovu ideju prvi put istražuje u romanu „Do Androids Dream of Electric Sheep?“, u kojem predstavlja uređaj nazvan Empathy Box. On omogućava korisniku da toliko duboko uroni u virtuelno iskustvo da više ne može da razlikuje tehnološku iluziju od stvarnog sveta.
Iako se danas ne preporučuje dugo nošenje VR naočara, Dikova vizija govori o begu od stvarnosti i mogućnosti da tehnologija postane uverljivija od života. Upravo ta ideja kasnije je postala jedna od osnova sveta prikazanog u „Blade Runneru“.
Sama činjenica da virtuelna stvarnost danas postoji pokazuje koliko je njegovo predviđanje bilo tačno. Ostaje samo nada da ljudi neće postati podjednako opsednuti ovom tehnologijom kao likovi iz njegovih priča.
Internet
Za očeve interneta smatraju se Vinton Serf i Robert Kan, dok je Tim Berners-Li kasnije razvio prvu veb-stranicu. Ipak, Dik je još 1969. godine u romanu „Ubik“ zamislio sopstvenu verziju umreženog sveta.
Roman prati Džoa Čipa, tehničara zaposlenog u agenciji koja se bavi vidovnjacima, koji počinje da primećuje promene u stvarnosti i koristi misterioznu supstancu Ubik kako bi ih poništio.
Iako je radnja izrazito naučnofantastična, Dik je u njoj predstavio koncept koji danas poznajemo kao Internet stvari (Internet of Things) – mrežu međusobno povezanih uređaja.
Istina, nije bio prvi koji je razmišljao o globalnoj komunikacionoj mreži. Džordž Orvel, Mark Tven i Isak Asimov takođe su imali slične ideje. Međutim, Dik je otišao korak dalje i predvideo onlajn pretplate koje korisnicima ograničavaju pristup sadržaju ukoliko ne plate. U tom smislu, moglo bi se reći da je decenijama unapred naslutio model na kojem danas funkcionišu servisi poput Netfliksa.
Veštačka inteligencija
Kada je reč o veštačkoj inteligenciji, Filip K. Dik joj se vraćao u više svojih dela, a najpoznatije među njima je upravo „Do Androids Dream of Electric Sheep?“, po kojem je nastao „Blade Runner“.
Glavni junak Rik Dekard ima zadatak da pronađe odbegle replikante – androide koji su pobegli od svoje prvobitne namene i pokušavaju da se neprimetno uklope među ljude.
Iako je čovečanstvo još daleko od razvoja robota poput modela Nexus-6, Dikova upozorenja deluju sve manje neverovatno. Roman istražuje opasnosti stvaranja bića koja izgledaju i ponašaju se gotovo identično kao ljudi, kao i posledice koje takav tehnološki napredak može doneti.
U priči postoje testovi kojima se utvrđuje da li je neko čovek ili android, a pominje se čak i mogućnost stvaranja sintetičkih životinja koje su odavno izumrle. Takve ideje nekada su delovale nezamislivo, ali razvoj savremene veštačke inteligencije pokazuje da budućnost možda ipak neće biti toliko drugačija od one koju je Dik zamišljao.
Personalizovane reklame
Sledeći put kada vam se na internetu pojavi reklama za proizvod koji ste maločas gledali na Amazonu, setite se Filipa K. Dika.
Jedno od njegovih najpreciznijih predviđanja pojavilo se još 1954. godine u kratkoj priči „Sales Pitch“. Radnja je smeštena u svet zatrpan reklamama u kojem proizvodi aktivno pokušavaju da se prodaju potencijalnim kupcima. Glavni junak neprestano pokušava da pobegne od upornog robota prodavca koji čini sve da ga ubedi da ga kupi.
Srećom, još nismo stigli do toga da nam robotski usisivači kucaju na vrata, ali današnje internet stranice koriste kolačiće i podatke o pretraživanju kako bi prikazivale oglase prilagođene svakom korisniku.
Najbliži prikaz takve budućnosti na filmu dao je Stiven Spilberg u adaptaciji „Minority Report“, gde lik Toma Kruza na svakom koraku prate hologramske reklame prilagođene upravo njemu. Ono što je nekada delovalo kao daleka budućnost danas više ne izgleda tako neverovatno.
Izvor: BGR