Došlo neko takvo vrijeme da su politički dilberi prešniji od duhovnih očeva.
Piše: Aleksandar Živković
Nije davno bilo, a bogami ni skoro, kada je profesor Slobodan Antonić prorekao da iza Alfa Vuka neće ostati ni jedna očuvana institucija. Proricati nije teško kada se jasno uoči djelovanje u sadašnjosti. Vjernici, ali i oni manje pobožni koji cijene istorijsku ulogu Srpske crkve, uplašili su se da je sada došao red i na nju.
Tome su doprinijele Alfa Vukove otrovne strelice na Đeda Amfilohija. Uzroci za napade su, vjerovatno, psihološke prirode, ali su se neka braća iz Biograda potrudila da od toga naprave ništa manje no glavni izborni adut. Brani Alfa Vuk Srpstvo od Đeda Amfilohija!
Nekako baš uoči Đedovog sabora u Osojanu.
Razumije se, Mitropolija i mitropolit Joanikije morali su da reaguju na to grdilo, ako so obljutavi, čime ćete ručak osoliti? Reagovao je i mitropolit Metodije, njemu su, sasvim suprotno, Alfa Vukova rekla-kazala „svjetlost“ za vjernike u Crnoj Gori. Ne sjećam se da je i u komunističkom kultu ličnosti bilo takvih teoloških uvida.
I šta sad da se radi? Ništa, bogami.
Kao što su nas učili matematiku po crnogorski: ništa u ništa zgruvano sa ništa zajedno sa ništa daje – ništa! Ništa je to saopštenje na saopštenje.
Ništa u crkveno-narodnom sjećanju neće ostati od njega. Ali, ne varajmo se, ono ima političku težinu.
Od Đedovog upokojenja stalno mi je na umu ona narodna pjesma:
„Turci su se osilili ljuto,
Đe je umro Vladika Danilo.
Poginuo Mićunović Vuče,
Ostade ni zemlja bez glavarah.“
Vladika Metodije, ako išta, misli da bi Alfa Vuk bio dobar glavar Crne Gore. Uvježbao se valjda u Srbiji bez Kosova i Metohije. A i crnogorski glavari, pravo govoreći, podilaze ćutanjem i tragičnom izvanjsko-vanjskom-spoljnom politikom, snijevanju o Alfa Vuku kao Metodijevom idealnom Srbu. Tako shvatam da je vladika Metodije prelomio između upokojenog duhovnog oca i aktuelnog političkog lidera.
Samo što je ostalo ona Antonićevo proročanstvo, koje se lako može prenijeti ne samo na Srpsku crkvu, nego i na institucije Crne Gore, koje se ionako jedva oporavljaju od jednog drugog kulta ličnosti.