„Nisam ni shvatala koliki sam pritisak osećala u romantičnim vezama sve dok nisam zamrznula jajne ćelije, i tada je taj pritisak nestao“, kaže Libi Vilson, koja je to uradila u 25. godini.
Ona je jedna među sve više žena u ranim dvadesetim, pripadnica generacije Z, koje pokušavaju da sačuvaju plodnost, zbog neizvesnosti u partnerskim odnosima i želje da uživaju u slobodi bez stalnog osećaja da im „biološki sat“ otkucava.
Žene se rađaju sa ukupnim i konačnim brojem jajnih ćelija, ali se njihov kvalitet i broj smanjuje sa godinama, što može da oteža začeće.
Od početka 2000-ih, zamrzavanje jajnih ćelija iz nemedicinskih razloga beleži snažan rast, koji je najveći kod žena u tridesetim godinama.
Međutim, sada porastu ovog trenda sve više doprinose i mlađe žene.
Postupak zamrzavanja jajnih ćelija je dostupan širom sveta, ali se pravila razlikuju od zemlje do zemlje.
U Kini, na primer, neudatim ženama nije dozvoljeno da zamrzavaju jajne ćelije iz nemedicinskih razloga, dok je zamrzavanje bez zdravstvenog opravdanja trenutno zabranjeno u Mađarskoj i Austriji.
U Ujedinjenom Kraljevstvu (UK), broj ciklusa zamrzavanja jajnih ćelija kod žena uzrasta od 18 do 24 godine porastao je za 46 odsto u periodu od četiri godine, pokazuju najnoviji podaci Uprave za ljudsku oplodnju i embriologiju (HFEA).
Od 2019. do 2023. godine, broj ciklusa u ovoj starosnoj grupi povećao se sa 196 na 287, dok je kod žena starosti od 30 do 34 godine porastao sa 505 na čak 2.012 ciklusa.
Međutim, uspeh nije zagarantovan, a lekari upozoravaju da su šanse da se oplodnjom zamrznute jajne ćelije začne plod relativno male.
‘Pronalaženje partnera je veoma komplikovano’
Nastja Svan, 25-godišnjakinja koja poslednjih osam godina živi u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), zamrznula je jajne ćelije prošle godine.
Kaže da je svesna da je mlada, ali da je već „prilično dugo“ sama, a zna da želi da jednog dana bude majka.
„Veoma sam oprezna kada biram sa kim želim da gradim život.
„A pronalaženje partnera je veoma komplikovano“, kaže ona.
Nastja, koja je poreklom iz Rusije, kaže da kada je ocu saopštila šta je uradila, da je „bukvalno prasnuo u smeh“, rekavši joj: „Samo živi svoj život, tako si mlada“.
Na kraju ju je porodica ipak podržala.
Iako se svest žena suštinski promenila, ovakve reakcije mogu da ih obeshrabre, kaže Gitandžali Banerdži, osnivačica indijske platforme za podršku za plodnost Fertility Dost.
„Povratne informacije koje dobijamo često glase: ‘O Bože, moja porodica još ne razume ni moju karijeru… a kako će tek razumeti zamrzavanje jajnih ćelija?’“, kaže ona.
Dodaje da njene pacijentkinje brinu i zbog mišljenja budućeg partnera i tazbine, naročito ako se brak dogovara unapred, jer i dalje „postoji tabu“ oko lečenja neplodnosti.
Sindrom policističnih jajnika ključni motiv
Libi, koja živi u Australiji, ima sindrom policističnih jajnika (PCOS), hormonski poremećaj koji može da uzrokuje probleme sa plodnošću i pogađa skoro svaku desetu ženu u svetu.
„Zbog toga sam definitivno odlučila da se ozbiljnije pozabavim zamrzavanjem jajnih ćelija“, kaže ona.
Većina mlađih žena se ipak na ovaj postupak odlučuje iz medicinskih razloga, kao što lečenja raka, objašnjava Zejnep Gurtin, predavačica zdravlja žena na Univerzitetskom koledžu u Londonu i članica HFEA.
Dodaje da porast interesovanja za ovaj postupak odražava i sve veću svest mladih žena o stanjima poput primarne insuficijencije jajnika, kada jajnici prestanu normalno da rade pre 40. godine, ili endometrioze, kada se tkivo slično sluzokoži materice razvija izvan materice.
Žene danas imaju i sve veći pristup tehnologijama za procenu plodnosti, kao što su testovi na Anti-Milerov hormon (AMH).
Ove analize krvi pokazuju broj preostalih jajnih ćelija u jajnicima i dostupne su širom sveta.
Međutim, pacijentkinje ponekad mogu da ih dožive kao neku vrstu „izveštaja o plodnosti“, a ne samo kao mali deo mnogo složenije slike, upozorava Benerdži.
Test ne meri kvalitet jajnih ćelija niti može pouzdano da predvidi koliko će lako doći do prirodnog začeća, a istraživanja su pokazala da neke analize daju i netačne rezultate.
Povlačenje sredstava iz štednog fonda za penziju
Cena postupka takođe može da predstavlja ozbiljnu prepreku.
Troškovi se razlikuju, a sam postupak zamrzavanja jajnih ćelija može da košta više hiljada evra ili dolara, uz dodatne, često značajne troškove dugotrajnog čuvanja.
Libi kaže da je platila 11.000 australijskih dolara (oko 6.300 evra) za sam postupak, a da čuvanje mesečno košta oko 50 australijskih dolara (oko 29 evra), što je, priznaje, „prilično veliki finansijski teret za studentkinju“.
Novac je povukla iz njenog štednog fonda za penziju, ali kaže da je zadovoljna tom odlukom.
„To može da napravi razliku između toga da li ću imati decu ili ne“, kaže ona.
Druge žene su, međutim, ustanovile da postupak nije bio tako jednostavan kao što su očekivale.
Mora Monako iz Argentine odlučila je da zamrzne jajne ćelije u 26. godini, po preporuci prijateljice.
„Lekar mi je rekao: ‘Biće to sjajno, imaš 26 godina, to je idealno doba za ovo’“, priseća se ona.
„Ali, u mom slučaju, to zapravo nije bilo tako.“
Kod More je utvrđena smanjena ovarijalna rezerva i bilo je problema da joj se prikupe jajne ćelije, što je za nju bilo „poražavajuće“.
Kada neko poželi da ima dete, zamrznute jajne ćelije mogu da se odmrznu i koriste u postupcima lečenja neplodnosti, kao što je vantelesna oplodnja (IVF).
Međutim, nijedan deo ovog postupka nije zagarantovan, upozorava Gurtin iz HFEA.
Na uspeh utiče mnogo činilaca, među kojima su godine starosti, opšte zdravstveno stanje, broj jajnih ćelija koje su uspešno zamrznute i kasnije odmrznute, kao i kvalitet spermatozoida.
Stope uspešnosti je teško precizno izračunati jer do sada većina žena još nije koristila njihove zamrznute jajne ćelije.
Prema podacima HFEA iz 2016. godine, ishod samo 18 odsto ciklusa zamrzavanja jajnih ćelija te godine bio je rođenje deteta.
HFEA više ne prikuplja podatke o stopama uspešnosti, jer ne može pouzdano da poveže godine pacijentkinje u trenutku zamrzavanja jajnih ćelija sa godinama u kojima se kasnije podvrgla tretmanu.
Uprava za ljudsku oplodnju i embriologiju navodi da su šanse za uspeh nešto niže nego kod postupka vantelesne oplodnje, u kojem se sveže jajne ćelije uzimaju iz jajnika, oplođuju spermom i potom vraćaju u matericu.
Kod ovog postupka uspešnost po ciklusu se kreće između pet i 35 odsto, u zavisnosti od starosti pacijentkinje.
„Najvažnije je da svaka žena koja razmišlja o zamrzavanju jajnih ćelija ima tačne informacije o stopama uspešnosti, da zna da zamrzavanje nikada nije garancija i da dobije sve informacije o mogućim rizicima i neželjenim efektima“, kaže Gurtin.
Neželjena dejstva mogu da budu promene raspoloženja, nadutost, glavobolje usled hormonskih injekcija, grčevi posle vađenja jajnih ćelija, kao i retka, ali ozbiljna mogućnost sindroma hiperstimulacije jajnika, koji može da dovede do jakih bolova, naglog povećanja telesne težine i stvaranja krvnih ugrušaka.
Mora je zamrznula ukupno devet jajnih ćelija posle tri ciklusa aspiracije (prikupljanja).
„Znam da sam uradila najbolje što sam mogla da sačuvam moje jajne ćelije“, kaže ona.
Sve tri žene koje su govorile za BBC podelile su njihove priče na TikToku, koje imaju milione pregleda.
„Bilo je na hiljade poruka u kojima su mi ljudi zahvaljivali što sam objavila moju priču… i pisali da će o tome pitati njihove lekare“, kaže Mora.
Ipak, Gurtin smatra da veoma mlade žene verovatno nemaju razloga za brigu.
„Mislim da žene mlađe od 24 godine zaista ne moraju da razmišljaju o zamrzavanju jajnih ćelija.
„Imate sasvim dovoljno vremena“, zaključuje ona.