Više od trećine stanovništva Srbije veoma teško ili teško sastavlja kraj sa krajem i preživljava od plate do plate, zvanični su podaci Republičkog zavoda za statistiku. Na ovaj podatak je podsetila Inicijativa A11, a povodom Svetskog dana siromašnih. Još teže je onima koji žive od socijalne pomoći. Jedna od njih je i 35-ogodišnja Samanta Bajram iz Beograda, koja živi sama sa troje dece, od kojih je jedno bolesno.
Samanta Bajram samohrana je majka troje dece sa kojima živi kao podstanar. Njen srednji 12-godišnji sin ima hronično oboljenje za koje je potrebna skupa terapija.
„U pitanju su velike rane, velike rane koje izbijaju po telu, plikovi. Ja sam posle 10 godina teške borbe uspela da pronađem adekvatan lek za svoje dete, koje je primalo četiri doze, svaki mesec po jednu dozu“, priča Samanta Bajram.
Posle četiri meseca lečenja koje je dalo efekat i koje je bilo finansirano iz budžeta – obrt.
„Kada je trebalo primiti petu, tada je obustavljen, i tada je meni saopšteno da je sve to, iz budžeta otišlo u hitnije slučajeve. Zar svako dete ne bi trebalo dobijati terapiju na vreme, svaki mesec? Kako može lek da se prima neko vreme pa da se ne prima?“, pita se ona.
Kada njen sin ne prima lek, često biva hospitalizovan, pa Samanta ne uspeva da pronađe stalan izvor prihoda.
„Mene niko nije hteo držati par dana pa par dana da ne može, jer kada detetu pozli, ja moram biti uz svoje dete. Mene pozovu i ja moram odreagovati, i dete završi u hitnoj, na kiseoniku“, dodala je.
NASTAVITE SA ČITANJEM NA — n1info.rs