U nacističkoj Nemačkoj propaganda je bila direktna, agresivna i očigledna, dok je fašistički režim u Italiji shvatio da je zabava najefikasnije oružje propagande, a bioskop najjače oružje i sve je kontrolisao finansijskim manipulacijama preko Generalne direkcije za kinematografiju
U vreme Musolinija, znači od pojave fašizma 1930. pa do kapitulacije Italije 1943, u Italiji su snimani filmovi koji su nazvani filmovi belih telefona. Otkud taj naziv? To su bila dela bez ikakve ideje, služila su da razbiju fašističku čamotinju. Priče su se odvijale među dokonim bonvivanima u buržujskim salonima, zapleti su bili trivijalni, nisu se doticali bilo kakvih problema i imitirali su holivudske komedije tog vremena. Ono što je bilo zajedničko tim
PROČITAJ VIŠE SA IZVORA — radar.nova.rs