Dok se horor film Backrooms pretvara u jedan od najvećih bioskopskih hitova ovog leta, publika se sve više pita isto pitanje: ko je zapravo Kejn Parsons?
Ako vam to ime ništa ne znači, ne mora da znači da već niste gledali nešto njegovo. Kejn Parsons je danas najmlađi reditelj u istoriji produkcijske kuće A24, a pre samo nekoliko godina bio je srednjoškolac koji je na Jutjubu pravio jezive video-snimke iz svoje sobe.
Njegov put do Holivuda počeo je 2022. godine, kada je objavio prvi deo serijala The Backrooms (Found Footage). Inspiraciju je pronašao u internet fenomenu poznatom kao „Backrooms“, koji je nastao iz viralnih fotografija praznih, jezivih i beskonačnih prostora deljenih po forumima i društvenim mrežama.
U njegovoj verziji priče, smeštenoj u alternativne devedesete godine, misteriozni istraživački institut otkriva prolaz ka ogromnom lavirintu praznih prostorija obojenih žutom svetlošću. Snimci su bili predstavljeni kao pronađeni video-materijal, što je dodatno pojačalo osećaj nelagode i misterioznosti, baš kao što je svojevremeno radio kultni horor Projekat veštice iz Blera.
Parsons ne krije da je dete interneta.
„Veći deo života proveo sam na internetu. Rođen sam iste godine kada i Jutjub“, rekao je nedavno za IndieWire.
Još kao jedanaestogodišnjak počeo je da eksperimentiše sa specijalnim efektima na laptopu i da samostalno uči programe za montažu i vizuelne efekte. Ono što je počelo kao hobi vrlo brzo je preraslo u nešto mnogo veće.
Dok je završavao srednju školu, istovremeno je slao prijave za fakultete i razgovarao sa holivudskim producentima koji su želeli da snime dugometražnu verziju njegovog viralnog projekta.
Na kraju je doneo odluku koju većina njegovih vršnjaka verovatno ne bi ni imala priliku da razmotri – umesto fakulteta, prihvatio je ponudu studija A24 i nekoliko produkcijskih kuća koje su želele da sarađuju sa njim.
„Pomislio sam da je ovo možda prilika koja će brzo proći i da ne treba previše da se zanesem, ali sam želeo da pokušam“, objasnio je.
Danas iza sebe ima film u kojem igraju Renate Reinsve, Čivetel Edžiofor i Mark Duplas, dok su među producentima neka od najpoznatijih imena savremenog horora, uključujući Džejmsa Vana, Šona Levija i Ozguda Perkinsa.
Zanimljivo je da se o samom filmu poslednjih nedelja gotovo podjednako priča kao i o njegovim godinama. Deo publike čak je sumnjao da je Parsons zaista režirao film i nagađao da iza projekta stoji neko mnogo iskusniji.
Na te tvrdnje reagovao je glumac i producent Mark Duplas, koji je na društvenim mrežama poručio da je tokom snimanja upravo Parsons imao potpunu kontrolu nad projektom.
„Kejn je bio sto odsto glavni na setu. Više nego mnogi reditelji koji imaju tri puta više godina od njega“, napisao je Duplas.
Kako su na City Magazinu u recenziji filma naglasli: U filmu Backrooms pratimo vlasnika salona nameštaja (Čivetel Edžiofor) zaglavljenog u sopstvenom životu, između propalog braka, neuspešnog posla, generalnog nezadovoljstva sobom i odlazaka kod psihijatrice (Renata Reinsve). Međutim, u podrumu svog salona pronaći će naizgled beskonačni prostor u koji se prolazi kroz zid. U tom prostoru, pored gomile oštećenog nameštaja i praznih hodnika, deluje da živi još neko. A kad on nestane, u potragu za njim će krenuti psihijatrica iz čiste doktorske zabrinutosti. Međutim, kad i ona stigne u naslovni Backrooms, počinje da odmotava priču, ali i objašnjava šta se krije iza naizgled praznog, odnosno žućkastog platna na kom autor slika poentu.
A poenta je, ako mogu bez mnogo spojlera da kažem, da film personifikuje i oživljava sve one stresove i strahove koje guramo pod tepih, i šta biva kad se taj prostor ispod tepiha toliko napuni da nema više gde osim da se suočiš sa svojim problemima. Koji su sad poprilično stvarni i opasni. A naravno, to je tek početak ledenog brega, jer sve te sobe pozadi ljudske psihe su jedno, ali film se u jednom momentu kači i na socijalno-društvene probleme sistema koji sve prati, koji je, ipak, mora se naglasiti, najslabiji deo filma.
Kejn Parsons ipak kaže da je pomalo umoran od stalnih razgovora o tome koliko je mlad. Kako ističe, na internetu svakodnevno sreće autore koji imaju tek trinaest ili četrnaest godina, a već poseduju tehničko znanje kojem se i sam divi.
Možda je upravo to najveća priča iza filma Backrooms. Ne samo horor o beskrajnim hodnicima i liminalnim prostorima, već i dokaz da danas put od Jutjuba do Holivuda može da traje kraće nego ikada ranije.