Iako je već dugo poznato da će Evropska unija početi da naplaćuje taksu na ugljenik prilikom uvoza proizvoda, između ostalih i iz Srbije, tek kada je taj porez stupio na snagu, od 1. januara ove godine, deluje da je država konačno postala svesna troškova i opasnosti za konkurentnost privrede koji ona nosi.
Tako se po prvi put u Fiskalnoj strategiji za 2027. godinu našao odeljak posvećen tzv. CBAM regulativi.
Prema analizi iz Fiskalne strategije godišnji trošak, u scenariju bez uvažavanja nacionalne takse na ugljenik, ukupan efekat CBAM-a procenjuje se na oko 140 miliona evra u ovoj godini, a do 2029. godine bi se povećao na oko 161 milion evra. U 2026. godini ukupni efekat CBAM se procenjuje na 0,16 odsto BDP-a. Mada, navodi se da ova procena ne uključuje šire makroekonomske posledice, pad izvoza, investicija ili izmeštanje proizvodnje, pa bi efekti mogli biti i znatno veći.
U scenariju u kom bi EU priznala plaćenu nacionalnu taksu, efekat bio bio od 127 do 148 miliona evra navodi se u Strategiji.
Privredne oblasti najviše pogođene ovom taksom su proizvodnja gvožđa i čelika, odnosno Železara u Smederevu i električne energije, odnosno Elektroprivreda Srbije.
Takođe, ocenjuju da se značajan pritisak može javiti i u industirji cementa, mada ovaj sektor malo izvozi u EU.
Ukupno 12 odsto izvoza u EU je pogoženo CBAM regulativom, a to je oko osam odsto ukupnog izvoza. U srpskoj privredi više od 3.500 kompanija su direktno ili indirektno povezane sa CBAM sektorima.
Ministarstvo finansija računalo je efekte uzimajući u obzir taksu na ugljenik od 75,36 evra po toni CO2, ali računica je samo okvirna, jer ne samo što je cena takse promenljiva, već i stvarne emisije preduzeća mogu odstupati od referentnih koje određuje EU.
Kada se radi o konkurentnosti proizvoda na koje se odnosi CBAM mehanizam, najveći udarac će pretrpeti struja i cement.
Naime, prema analizi, cement proizveden u Srbiji u izvozu u EU biće skuplji između 49 i 81 odsto ove godine, a teret poreza će se povećavati tako da 2029. godine poskupi tonu cementa do 118 odsto.
Na cenu gvožđa i čelika iz Srbije taksa će imati efekat od sedam do 16 odsto u ovoj godini pa do 25 odsto u 2029. godini.
Mineralno đubrivo će poskupeti u izvozu u EU zbog takse od pet do 11 odsto, odnosno poskupelo bi da mi zapravo proizvodimo i izvozimo značajnije količine đubriva.
U nominalnim veličinama, odnosno u evrima to bi izgledalo ovako. Bruto efekat CBAM-a na proizvodnju gvožđa i čelika kreće se od 89 miliona evra ove godine do 108,5 miliona 2029.
Efekat na industriju cementa je oko 20 miliona evra godišnje. Ovo su procene u scenariju koji ne uzima u obzir nacionalnu taksu, ali slični su, mad anešto manji, iznosi u scenariju u kom EU priznaje nacionalnu taksu.
Zanimljiva je procena Ministarstva o efektima na električnu energiju. Iako se procenjuje da će taksa na struju iz Srbije povećati cenu kilovata u izvozu u EU za 47 do 87 odsto, i to za razliku od ostalih proizvoda u punoj meri stupa odmah od ove godine, u Fiskalnoj strategiji se procenjuje efekat na svega oko 22 miliona evra godišnje.
Pre nekoliko dana je generalni direktor EPS-a Dušan Živković, gostujući na RTS-u upozorio na posledice primene mehanizma EU za prekogranično oporezivanje ugljenika.
Prema njegovim rečima, 25 miliona tona emitovanog ugljen-dioksida ove godine „koštaće nas oko sto miliona evra“.
Uz to, nemogućnost izvoza električne energije u EU znači i oko 150 miliona evra manjih prihoda za EPS, ocenio je Živković.
I Fiskalni savet u oceni Fisklane strategije ukazuje da su procenjeni efekti ministarstva daleko manji od njihovih procena iz studije o efektima CBAM-a iz prošle godine.
Prema procenama Saveta, efekat CBAM-a na elektroenergetski sektor u 2026. godini, meren kroz potencijalno izgubljene prihode EPS-a i licenciranih trgovaca na evropskom tržištu, mogao bi da iznosi oko 180 miliona evra, što je mnogo bliže proceni koju je dao direktor EPS-a.
Na to ukazuju i podaci o izvozu za prva četiri meseca prema kojima je izvoz struje prepolovljen u odnosu na isti period prošle godine.
„Fiskalna strategija implicira da efekat na elektroenergetski sektor iznosi svega oko 20 miliona evra godišnje, što je bezmalo deset puta manje od procene Fiskalnog saveta. Pritom, nije sasvim jasno na koji način je Vlada došla do tako niske procene, naročito jer se na jednom mestu paradoksalno tvrdi da već postoje jasne indikacije da je došlo do smanjenja trgovinskih tokova u sektoru električne energije, zbog čega bi stvarni efekti CBAM-a mogli biti i manji od prognoziranih. Drugim rečima, čini se da Vlada pad izvoza i gubitak prihoda od plasmana električne energije na evropsko tržište uopšte ne tretira kao negativan efekat CBAM-a, što je po našem mišljenju metodološki i suštinski neutemeljen pristup“, zaključuju u Savetu.
Analiza Fiskalnog saveta pokazuje da bi efekat na EPS od 180 miliona evra ove godine, mogao da preraste u čak 300 miliona evra do 20230. godine ukoliko cena emisionih jedinica, odnosno taksa na ugljenik poraste sa 75 na 100 evra po toni CO2, kako se najavljuje.
Alternativa je prema oceni Saveta još nepovoljnija, a to je da se odloži plaćanje takse do 2030. ukoliko se ispune uslovi, pre svega spajanje tržišta struje sa Mađarskom i Bugarskom, ali onda bi 2030. godine bio uveden sistem naplate taksi u potpunosti kao u EU. To bi pri sadašnjim emisijama CO2 značilo trošak od tri milijarde evra, što je neodrživo ni ekonomski, a ni socijalno, s obzirom da bi struja morala da poskupi više nego dvostruko.
Savet ocenjuje da Fiskalna strategija nije dala nikakav strateški odgovor na ovo.
U Fiskalnoj strategiji se ističe i da je od januara uvedena i nacionalna taksa na CO2 od četiri evra po toni za proizvode proizvedene u Srbiji kao i za uvezene proizvode. Procene su da bi prihodi u ovoj godini mogli da se kreću od 41 do 145 miliona evra.