Sada je ova vakcina prvi put testirana na ljudima, što predstavlja važan korak u razvoju nove generacije zaštite od zaraznih bolesti.
Cilj projekta je izuzetno ambiciozan. Naučnici žele da razviju jednu vakcinu koja ne bi štitila samo od svih poznatih varijanti koronavirusa kod ljudi, već i od srodnih virusa koji trenutno kruže među životinjama i koji bi u budućnosti mogli da pređu na ljude i izazovu nove pandemije.
Zašto su potrebne drugačije vakcine?
Klasične vakcine uče imuni sistem da prepozna određeni virus. Problem nastaje kada se virus promeni mutacijama.
Kada promene postanu dovoljno velike, zaštita slabi, zbog čega se vakcine protiv gripa ažuriraju svake godine, a vakcine protiv kovida više puta su prilagođavane od početka pandemije.
Veštačka inteligencija mogla bi da promeni taj pristup.
Analizirajući genetske podatke hiljada srodnih virusa, algoritmi mogu da pronađu delove virusa koji ostaju gotovo nepromenjeni bez obzira na mutacije. Ako vakcina cilja upravo te stabilne karakteristike, postoji mogućnost da štiti od čitave porodice virusa, a ne samo od jedne varijante.
Upravo to uradio je tim iz Kembridža. Naučnici su koristili veštačku inteligenciju kako bi analizirali viruse iz porodice sarbekovirusa, grupe kojoj pripadaju virusi odgovorni za SARS, kovid i brojni koronavirusi koji cirkulišu među životinjama.
Nakon analize izdvojeni su zajednički elementi koje evolucija tokom vremena gotovo nije menjala. Oni su postali osnova nove vakcine, piše Science Alert.
Vakcina zasnovana na DNK
Za razliku od mRNK vakcina koje su postale poznate tokom pandemije kovida, ovaj kandidat koristi DNK tehnologiju.
DNK vakcine uglavnom su stabilnije od mRNK vakcina, što olakšava skladištenje i transport, posebno u zemljama koje nemaju razvijenu infrastrukturu za čuvanje vakcina na veoma niskim temperaturama.
Još jedna zanimljiva prednost jeste način primene. Vakcina se može davati bez igle, pomoću mlaza tečnosti pod visokim pritiskom koji prolazi kroz kožu. Takav pristup mogao bi da olakša masovnu imunizaciju tokom budućih epidemija i pandemija.
Da li bi mogla da spreči buduće pandemije?
Najveća prednost ove tehnologije nije samo praktičnost, već mogućnost da zaštiti od virusa koji još nisu prešli na ljude.
Takve vakcine širokog spektra mogle bi značajno da promene način na koji svet reaguje na nove zarazne bolesti. Umesto razvoja vakcine tek nakon pojave epidemije, zdravstvene službe imale bi unapred spremnu zaštitu protiv čitavih grupa potencijalno opasnih virusa.
To bi moglo da pomogne u zaustavljanju epidemija pre nego što prerastu u globalne pandemije.
Sličan pristup mogao bi jednog dana da promeni i borbu protiv gripa. Naučnici trenutno svake godine procenjuju koji sojevi će dominirati tokom sezone, a kada procena nije tačna, efikasnost vakcine opada.
Univerzalna vakcina protiv gripa mogla bi da eliminiše potrebu za stalnim prilagođavanjem i godišnjim trkama sa virusom.
Važnost ovakvog pristupa vidi se i na primeru ebole. Nedavna epidemija u Demokratskoj Republici Kongo i Ugandi izazvana je sojem Bundibugjo, protiv kojeg postojeće vakcine ne pružaju adekvatnu zaštitu. Univerzalna vakcina koja bi pokrivala celu porodicu virusa mogla bi značajno da promeni takvu situaciju.
Šta je pokazalo prvo testiranje?
Ovo je prvo kliničko ispitivanje vakcine koju je dizajnirala veštačka inteligencija.
Rezultati pokazuju da je DNK vakcina uspešno podstakla imuni sistem da stvori antitela sposobna da prepoznaju različite tipove sarbekovirusa. Istovremeno, tehnologija se pokazala bezbednom i dobro podnošljivom među učesnicima studije.
Naučnici smatraju da je ovo važan dokaz da veštačka inteligencija može da pomogne u razvoju vakcina koje će biti otpornije na buduće mutacije virusa.
Ipak, istraživanje je tek početak.
Imuni odgovor kod ispitanika bio je ohrabrujući, ali relativno skroman, a još nije poznato koliko dugo traje zaštita i da li će biti potrebne dodatne doze.
Takođe, neophodna su mnogo veća klinička ispitivanja kako bi se utvrdilo da li vakcina zaista može da spreči infekciju ili ublaži bolest u realnim uslovima.
Korak bliže univerzalnoj vakcini
Univerzalna vakcina koja bi štitila od čitavih grupa virusa verovatno je još nekoliko godina udaljena od svakodnevne upotrebe. Pre toga moraće da prođe kroz obimna testiranja kako bi se dokazalo da je bezbedna, efikasna i da pruža dugotrajnu zaštitu.
Ipak, najnoviji rezultati pokazuju da se taj cilj više ne čini nedostižnim. A ako se dosadašnji trend razvoja nastavi, veštačka inteligencija mogla bi da postane jedan od ključnih saveznika čovečanstva u borbi protiv budućih pandemija.
