Netfliksova serija „The Witness” dramatizovana je verzija tragičnog stvarnog ubistva Rejčel Nikel, 23-godišnje majke koja je 15. jula 1992. na londonskom Vimbldon Komonu brutalno izbodena gotovo 50 puta pred svojim dvogodišnjim sinom Aleksom.
Godinama je za zločin bio pogrešno osumnjičen Kolin Stag, koji je oslobođen nakon što je sudija odbacio dokaze iz tajne policijske operacije. Više od 15 godina kasnije, osuđeni ubica i silovatelj Robert Naper konačno je povezan sa zločinom putem DNK dokaza i priznao je krivicu za ubistvo iz nehata.
U stvaranju serije učestvovali su Rejčelin partner Andre Hanskomb i njihov sin Aleks kako bi osigurali da njihova iskustva budu verno prikazana, piše People.
„I ranije smo davali intervjue i snimani su drugi programi, ali uz sve najbolje namere, oni su samo zagrebali po površini“, rekao je Aleks za Tudum.
„Verujemo da je život borba između dobra i zla i da, iako je zlo stvarno, snaga dobra je uvek veća, te da iz svačijeg bola i patnje može proizaći nešto pozitivno.“ Uz igranu seriju, Netfliks je objavio i dokumentarac „The Murder of Rachel Nickell“ sa intervjuima sa Andreom, Aleksom i policijskim službenicima, prenosi Index.hr.
Šta je serija „The Witness“ tačno, a šta pogrešno prikazala o slučaju Rejčel Nikel?
Rejčel kao posvećena majka i partnerka
Rejčel Nikel bila je 23-godišnja Britanka i posvećena majka svom sinu Aleksu. Partnera Andrea upoznala je na bazenu, a sa njihovim prvim detetom ostala je trudna sa 19 godina, dok je on imao 25. Aleks se rodio 1989. godine, a tročlana porodica živela je sa psom Moli u stanu u južnom Londonu.
„Rejčel je bila rođena za majčinstvo“, rekao je Andre u dokumentarcu „The Murder of Rachel Nickell“. „Bila je neverovatna.“ Svoju vezu sa Rejčel opisao je kao „neraskidivu“. „Kad pogledam Aleksa, vidim njegovu majku“, rekao je Andre za BBC u junu 2026. „Bila je čistog srca, a imala je i neverovatno bistar um. Vidim te kvalitete u njemu, tako da je apsolutni blagoslov imati ga.“
Policijska „ljubavna zamka“ za Kolina Staga
Iako se Netfliksova drama dotiče Kolina Staga i njegove pogrešne optužbe, ne ulazi u detalje opsežnih mera koje je policija preduzela kako bi ga uhapsila. Usred istrage, policija je posumnjala na Staga nakon što se nekoliko dojava poklopilo sa opisom koji im je dao mali Aleks. Međutim, nisu imali dovoljno dokaza za zvaničnu optužnicu.
U pokušaju da iznude priznanje, policija je organizovala „ljubavnu zamku“ u kojoj je tajna agentkinja, pod imenom „Lizi Džejms“, pisala Stagu pisma kao deo „kluba usamljenih srca“. Cilj operacije, kodnog imena Edzel, bio je da se vidi da li će njegove „seksualne fantazije otkriti informacije o ubistvu koje bi samo ubica mogao da zna“, objasnio je kriminalistički psiholog Pol Briton.
Stag nikada nije priznao zločin, čak je i negirao ubistvo, ali ga je policija ipak uhapsila u avgustu 1993. Oslobođen je narednog septembra, kada je sudija presudio da su dokazi prikupljeni putem „krajnje obmanjujućeg ponašanja“.
Dobio je i gotovo milion dolara odštete od londonske policije, ali se godinama suočavao sa javnom osudom. „To se vuklo oko 15 godina“, rekao je Stag u dokumentarcu. „Ljudi su vikali stvari poput: ‘Kriv je! Obesite ga!’“
Godine tenzija između oca i sina
Serija prikazuje kako su se Aleks i Andre godinama nosili sa Rejčelinom smrću. Andre je osećao krivicu što nije uspeo da zaštiti porodicu, dok je Aleks osećao bes, što je stvaralo tenzije u njihovom odnosu. „U ranim tinejdžerskim godinama bio je ljut, a taj bes je s pravom usmeravao na mene“, rekao je Andre u dokumentarcu.
„Upadao je u sitne probleme sa zakonom, pa je policija povremeno bila na našim vratima.“
Aleks je priznao da je bio „veoma ljut“ zbog ubistva i istrage i da je to često iskaljivao na ocu. „Ono što me je najviše mučilo jeste to što su me stalno vraćali na taj dan i sugerisali kako bi trebalo da se osećam“, rekao je, misleći na policijska ispitivanja u detinjstvu.
Dodao je: „U suštini, on je kao otac trebalo da štiti porodicu, a ja sam osećao da je, nažalost, dozvolio da nam se to dogodi, pa smo tokom mojih tinejdžerskih godina imali mnogo sukoba.“
Iako su otac i sin imali uspone i padove, danas imaju čvrst odnos i žive u Španiji.
„Mislim da vas ljudi sa kojima prolazite kroz teškoće ili slome i unište odnos, ili ga učine mnogo jačim“, rekao je Aleks. „Moj otac je žrtvovao sve za mene i za ono u šta je verovao, bez ikakvih garancija kako će se sve završiti. Zauvek sam mu zahvalan na tome.“
Zvanična pritužba protiv policije
Poslednja epizoda serije skače 15 godina u budućnost, do trenutka kada je Rejčelin ubica konačno identifikovan. Početkom 2000-ih, tim za nerešene slučajeve ponovo je pregledao dokaze i pronašao delimični otisak koji je pripadao Robertu Naperu — već osuđenom za ubistvo majke i njene ćerke.
Naper je u decembru 2008. priznao krivicu za ubistvo iz nehata u slučaju Rejčel Nikel. Otprilike godinu dana kasnije, Andre je podneo zvaničnu pritužbu protiv policije, navodeći „niz jednostavno užasnih grešaka“. Istakao je da je policija odbacila Napera kao osumnjičenog u slučaju serijskog silovanja samo nekoliko godina pre nego što je ubio Rejčel.
„Videli smo ono najbolje i najgore na organizacionom i ličnom nivou“, rekao je Andre. „I ne sme se zaboraviti da, iako je poslednji tim uspeo da osudi Rejčelinog ubicu, niko ko je bio odgovoran za sve greške nije pozvan na odgovornost.“
Londonska policija odgovorila je da se već „bezrezervno izvinila za propuste“. Iako Andre nije dobio odštetu, izveštaj nezavisne komisije potvrdio je da je „niz loših odluka i grešaka policije doveo do propuštenih prilika da se Robert Naper skloni sa ulica“ pre nego što je počinio dalja ubistva i napade.
Da li se Aleks zaista susreo sa Naperovim terapeutom?
U jednom od poslednjih trenutaka serije, odrasli Aleks pokušava da pronađe mir susretom sa jednim od bivših terapeuta ubice svoje majke. Međutim, nije potvrđeno da li se taj susret zaista dogodio. Scenarista Rob Vilijams, koji je sarađivao sa Aleksom i Andreom, nije želeo ni da potvrdi ni da demantuje da li je sastanak održan.
„Ono što smo želeli da prenesemo bila je Aleksova spremnost i želja za razumevanjem. To je neverovatno hrabar čin“, rekao je Vilijams.
„Jedna od stvari koja me je zaista dirnula bile su paralele između dvojice mladića koji su u životu doživeli strašne stvari — možete reći traume. I dok niko ne umanjuje užasne stvari za koje je Naper odgovoran, mislim da je Aleksova želja da sagleda širu sliku nešto što sam želeo da prenesem. A to je želeo i on.“