Londonski „Ekonomist“ je nedeljnik koji spada u obaveznu lektiru za ljude koji se bave biznisom, ali i za sve one koji imaju intelektualnih pretenzija i žele da razumeju svet u kome žive. Poznajem ljude koji su toliko očarani sadržajem ovog nedeljnika da ga tretiraju kao neku vrstu moderne Biblije koja izlazi u nastavcima.
U svom poslednjem broju (7.12.2024.) „Ekonomist“ donosi tekst pod naslovom „America’s gambling frenzy“. Tekst se bavi novim, ovoga puta kockarskim ludilom koje je zahvatilo Ameriku.
Stroga regulativa koja je nekada postojala i koja je ograničavala mogućnosti za kocku je sada ukinuta – što promenom regulative, što sudskim odlukama. Amerikanci više ne moraju da putuju u Nevadu, na primer, da bi u sportskim kladionicama ostavljali novac – sada to mogu da rade iz udobnosti svog doma koristeći aplikacije na računaru ili telefonu. Nije više neophodno posećivati kazina daleko od kuće, putovati u Las Vegas ili posećivati indijanske rezervate. Nova kazina se otvaraju bliže kući a na raspolaganju su i on-line kazina.
Ukratko, i Amerikanci su danas deo modernog, „normalnog“ sveta u kome su i kockanje i klađenje dozvoljeni. SAD više nisu na začelju industrije kocke i ubrzano hvataju priključak na radost saveznih država koje su našle novi izvor za prikupljanje budžetskih prihoda. Ukupna vrednost klađenja, po raznim osnovama, mogla bi biti oko 700 milijardi dolara u 2024. Ilustracije radi, to je više od BDP-a Belgije. A kada smo kod BDP-a, trošenje na kocku će dati lep doprinos američkom privrednom rastu.
Ovde bi se priča o novom američkom fenomenu mogla završiti da je „Ekonomist“ odlučio samo da informiše svoje čitaoce o novom trendu. Povod za ovaj prilog nije vezan za suvoparne činjenice, već za ushićenje kojim je liberalni nedeljnik propratio ovo novo američko ludilo.
Ljudima koji su odrasli čitajući, između ostalog „Prvi put s ocem na jutrenju“ (Laza Lazarević), ili čitajući „Kockara“ (Dostojevski) ili gledajući šta se u Srbiji događa po kladionicama, ushićenje „Ekonomista“ bi moralo izgledati kao patologija – još jedan u nizu koraka ka normalizovanju i slavljenju svega što je nenormalno. Ali tamo gde konzervativac vidi opasnu adikciju i pretnju za mentalno ili ekonomsko zdravlje porodice, ugledni nedeljnik vidi trijumf slobode.
Kako to autor teksta kaže, novi američki trend je nešto što zaslužuje da se proslavi jer je to posledica jake ekonomije i potrebe ljudi za uživanjem. Autor teksta dalje kaže da se sloboda ne meri samo političkim slobodama i slobodom govora, već i mogućnošću da svoj novac trošite kako želite. Možda bi sledeći tekst „Ekonomista“ mogao biti posvećen radostima drogiranja a sve u slavu ljudskih sloboda.
Pre par meseci sam odlučio da sa krajem ove godine prekinem pretplatu za ovaj ugledni, slobodarski časopis. Uzgred, i nevezano sa pomenutim tekstom, razni oblici propagande koji godinama kuljaju sa stranica ovog nedeljnika su uvredljivi za zdrav razum. Naravno, da li je razum jednog zadrtog konzervativca totalitarne orijentacije zaista zdrav, nije na meni da prosuđujem.