Piše: Aleksandar Živković
Politička 1924. godina bila je, kao i svaka naša politička godina, burna i činilo se da se u toj buri najbolje snalaze Pašićevi radikali. Ljudi i sredstava za održavanje vlasti je bilo.
Kakvih ljudi i kakvih sredstava pokazuje jedna beleška iz Ćurčinove „Nove Evrope“ od 21. jula 1924.
Ovde je donosim celu:
„Šta <se čuje.
Beogradske „Novosti“ od 28. juna obraćaju pažnju na neke ljudi i neke stvari, kako su izgledale na Vidov-dan 1914 a kako izgledaju danas na Vidov-dan 1924, pod natpisom „Da se ne zaboravi…“. Ovo poređenje osvetljuje kao vatrometom celu lepotu naše današnje politike, i naših današnjih prilika uopšte, pa prenosimo ovde glavnu sadržinu ove beleške za naše čitaoce.
Pre deset godina, 1914, izlazila su u Sarajevu dva srpska lista; „Srpska riječ“, čiji je vlasnik i tada bio Dr. M. Srškić, današnji ministar unutrašnjih dela ujedinjene Jugoslavije, a glavni urednik Stjepo Kobasica, sadašnji radikalski narodni poslanik i sekretar Narodne Skupštine; i „Narod“, čiji su vlasnici i saradnici ostali također isti, i oko koga su se kupili mnogi od onih koji su za vreme rata isprebijani i izmoždeni po tamnicama ili suđeni na vešala.
I „Srpska riječ“ i „Narod“ izlaze i danas.
Na Vidov-dan 1914, „Srpska Riječ“ donela je, na uvodnom mestu, dobrodošlicu austrijskom prestolonasledniku Francu Ferdinandu, gde kaže: „ Danas stiže u našu sredinu Njegovo carsko i kraljevsko Veličanstvo, nasljednik prestola nadvojvoda Franjo Ferdinand. /…/ Kao nezavisni organ srpskog naroda mi radosno pozdravljamo Njeg. Vis. Franju Ferdinanda /…/ i Dobro nam došao!“
Istoga toga dana, sarajevski „Narod“ izašao je uokviren srpskom trobojkom. A na uvodnom mestu doneo je članak oca-Nikolaja Velimirovića, gde se, između ostalog, kaže:
„Sva blaga narodna prešla su u ruke osvajača, narodu je ostalo samo jedno blago, kojim je živeo… proročanstvo o jednom velikom danu… danu na kome će se dati poslednja nagrada Lazarevoj pravdi i Miloševu junaštvu.“
To je bilo na Vidov-dan 1914. A na Vidov-dan 1924, „Srpska riječ“ piše o „političkoj ofanzivi crnožutih“, pa kaže za ljude oko „Naroda“: „ Oni se kreću, oni dolaze, no njihov umišljeni pir biće njihov poslednji korak crnožutih vampira, i poslednji njihov atak na slobodu, ponos i čast Srbinovu .“
I papir nije pocrveneo“, zaključuje „Nova Evropa“.
Ova ilustracija, međutim, jeste požutela ali još može da podseti na radikalsko srbovanje kao zgodnu dosetku za zadržavanje vlasti.