Bezbednost oko pekinškog istorijskog trga Tjenanmen danima je pooštrena, a na društvenim mrežama kruže glasine o specijalnoj paradi ili nekom velikom pažljivo organizovanom događaju.
Pripreme za veliki događaj započele su šapatom, ali Kina je izgleda spremna da izvede krupnu predstavu za američkog predsednika Donalda Trampa.
Predviđeni su razgovori Trampa sa kineskim predsednikom Sijem Đinpingom, banket, i poseta Nebeskom hramu, kompleksu carskih hramova u kojima su se vladari molili za dobru žetvu.
A i Tramp i Si Đinping će se svakako nadati da će poseta uroditi plodom.
Susret dvojice najmoćnijih svetska lidera mogao bi da postane jedan od najuticajnijih za mnogo narednih godina.
Mesecima su odnosi Amerike i Kine bili nisko na Trampovoj listi prioriteta.
Njegova pažnja bila je usmerena na tekući rat sa Iranom, vojne operacije na Zapadnoj hemisferi i domaća pitanja.
Ali sve će se to promeniti ove nedelje.
Ulozi su budućnost svetske trgovine, rast napetosti oko Tajvana i konkurencija u naprednim tehnologijama.
Ekonomski gledano, tekući trgovinski rat sa SAD i sukob u Iranu možda su loše vesti za predsednika Sija Đinpinga, ali ideološki i politički oni su poklon i on će se osećati kao da ima jake adute u rukama.
Ova poseta mogla bi da postavi temelje za buduću saradnju – ili sukob – u godinama koje dolaze.
Kina pokušava da se tiho ubaci kao mirotvorac u ratu koji je ušao u treći mesec.
Peking se pridružio Pakistanu kao posrednik u američko-izraelskom ratu protiv Irana.
Zvaničnici u Pekingu i Islamabadu su u martu predstavili plan u pet tačaka sa ciljem dovođenja do primirja i ponovnog otvaranja Ormuskog moreuza, ključne pomorske rute za prevoz nafte i tečnog prirodnog gasa.
A iza kulisa, kineski zvaničnici su pažljivo počeli da usmeravaju iranske kolege ka pregovaračkom stolu.
Nema sumnje da, uprkos postojanoj demonstraciji snage, Kina želi da se okonča bliskoistočni sukob.
Privreda ove zemlje već se bori sa sporijim rastom i većom stopom nezaposlenosti.
Rast cene nafte podigao je troškove artikala koji se prave uz pomoć petrohemije, svega od tekstila do plastike.
Za neke proizvođače u Kini, troškovi su narasli za 20 odsto.
Kina ima zavidne rezerve nafte, a prednost koju je stekla u obnovljivoj energiji i električnim automobilima zaštitila ju je od najgorih posledice krize sa gorivom, ali rat nanosi više štete usporenoj kineskoj privredi koja umnogome zavisi od izvoza.
Međutim, ako Kina bude uskočila i pomogla Americi, želeće nešto zauzvrat.
Poseta iranskog ministra spoljnih poslova Abasa Arakčija Pekingu prošlog vikenda delovala je kao osmišljena da pokaže onu vrstu kontrole i uticaja koje Kina ima na Bliskom istoku.
SAD su pažljivo pratile šta se dešava.
„Nadam se da će mu Kinezi reći ono što mora da mu se kaže“, izjavio je američki državni sekretar Marko Rubio.
„A to je da vas ono što radite u Ormuskom moreuzu čini izolovanim u svetu.
„Vi ste negativci u svemu ovome.“
SAD su pokušale i da ubede Kinu da ne blokira novu rezoluciju Saveta bezbednosti UN kojom se osuđuju iranski napadi na brodove koji pokušavaju da prođu kroz Ormuski moreuz pošto su ona i Rusija stavile veto na raniji predlog.
„Mislim da ako želimo da vratimo Iran za pregovarački sto na trajan način, onda SAD moraju da priznaju da će Kina u tome odigrati izvesnu ulogu“, kaže Ali Vin, viši savetnik za istraživanje i zastupanje u američko-kineskim odnosima pri Međunarodnoj kriznoj grupi.
Tramp je delovao nepotreseno bliskim odnosima Pekinga sa Teheranom.
Iako su SAD nedavno uvele sankcije kineskoj rafineriji zbog prevoza iranske nafte, predsednik je prošle nedelje umanjio važnost bilo kakve kineske podrške Iranu tokom sukoba.
„To vam je tako, zar ne?“, rekao je on američkom novinaru.
„I mi radimo stvari protiv njih.“
Trampova administracija šalje oprečne signale kad je u pitanju Tajvan.
U decembru prošle godine, Amerika je najavila sporazum sa Tajvanom oko oružja u vrednosti od 11 milijardi dolara, usput razgnevivši kinesku vladu.
Tramp je, međutim, umanjio američku spremnost da brani Tajvan, za koji Kina tvrdi da je njena vlastita teritorija.
„On ga smatra delom Kine“, rekao je Tramp govoreći o Siju Đinpingu, „i to je na njemu, šta će dalje on raditi.“
Izjavio je i da Tajvan ne nadoknađuje adekvatno Americi njene bezbednosne garancije, dodavši „ne daje nam ništa“.
Prošle godine, uveo je carinu od 15 odsto Tajvanu i optužio ga da krade proizvodnju poluprovodnika od SAD.
Prošle nedelje, Rubio je rekao da će Tajvan biti tema razgovora tokom posete Kini, mada će cilj biti osigurati da ovo pitanje ne postane izvor novih napetosti između dve supersile.
„Nisu nam potrebni nikakvi destabilizujući događaji u pogledu Tajvana ili bilo gde drugde u Indo-Pacifiku“, rekao je on.
„I mislim da je to od uzajamne koristi i za Sjedinjene Države, i za Kinu.“
Kina je nagovestila da joj je Tajvan prioritet u ovim pregovorima.
Posle telefonskog razgovara sa Rubiom, ministar spoljnih poslova Vang Ji rekao je da se nada da će SAD „doneti pravi izbor“.
Peking pojačava vojni pritisak šaljući skoro svakodnevno ratne avione i brodove oko Tajvana.
Neki analitičari veruju da kineski zvaničnici vrše pritisak da se izmeni rečnik o Tajvanu koji je pažljivo skrojen još 1982. godine.
Najskorije deklarisana politika Vašingtona je da trenutno ne podržava nezavisnost Tajvana.
Može li Peking da insistira na oštrijim rečima kao što su „Amerika se protivi nezavisnosti Tajvana“?
„Prosto ne mislim da će predsednik Si Đinping ići na to“, kaže Džon Deluri, viši stručni saradnik iz centra za američko-kineske odnose pri Azijskom društvu.
„Čak i ako Tramp bude rekao nešto neočekivano što izgleda kao nekakva kapitulacija povodom Tajvana, zato što on nije previše pažljiv kad koristi rečnik, Kinezi znaju da ne smeju da polažu previše na to, zato što bi on mogao da preokrene to u objavi na platformi Istina (Truth Social) već nedelju dana kasnije.“
Veći deo 2025. godine, Amerika i Kina su delovale kao da su na ivici novog trgovinskog rata, koji bi mogao da potrese temelje svetske privrede.
Tramp je iznova dizao i spuštao carine najvećem američkom trgovinskom partneru, povremeno stižući do stope od više od 100 odsto.
Kina je odgovorila ograničivši izvoz retkih zemnih minerala u SAD i kupovinu američkog poljoprivrednog izvoza, pogodivši farmere u ključnim državama koje su glasale za Trampa.
Temperatura se značajno ohladila otkako su se Tramp i Si Đinping sreli licem u lice u Južnoj Koreji u oktobru prošle godine.
Oduka Vrhovnog suda iz februara koja je ograničila predsednikovu jednostranu moć takođe je pomogla da se suzbiju Trampovi nepredvidiviji trgovinski instinkti.
Tramp i Si Đinping će, međutim, i dalje imati o čemu da pričaju.
Američki lider će želeti da pojača kinesku kupovinu američkih poljoprivrednih proizvoda.
Kina će sigurno pritisnuti SAD da odustane od nedavno najavljene trgovinske istrage o nefer poslovnoj praksi koja bi pružila Trampu mogućnost da ponovo uvede veće carine na kinesku robu.
To će biti nezgodno za američku stranu.
„Moglo bi da bude teško za Ameriku da se odrekne istrage svih nefer kineskih trgovinskih praksi imajući u vidu koliko su one još uvek široko rasprostranjene i štetne“, kaže Majkl O’Hanlan, predsedavajući odbrane i strategije na Institutu Brukings, vašingtonskoj ekspertskoj grupi.
Trampova administracija poziva rukovodioce velikih kompanije kao što su Nvidia, Epl, Ekson, Boing i druge da mu se pridruže u njegovoj poseti, prema Rojtersu.
Iako Kina više ne zavisi toliko od Amerike za trgovinu kao što je to bila tokom Trampovog prvog predsedničkog mandata, Si Đinping će želeti da ovaj sastanak prođe dobro jer je Kini potrebna stabilnost u svetskoj ekonomiji.
Ona je sada glavni trgovinski partner više od 120 zemalja, ali Si Đinping zna da ne sme da deluje suviše samouvereno tokom Trampove posete.
„Dok god poseta bude prošla glatko i Tramp zaključi da su se prema njemu odnosili sa poštovanjem, napeti mir u bilateralnim odnosima će se nastaviti.
„Ako, s druge strane, Tramp bude otišao kući osećajući se nepoštovanim ili kao da su se njim poigravali, onda bi mogao da se predomisli“, kaže Rajn Has, direktor Kineskog centra Džon L. Tornton pri Institutu Brukings.
Kina je u trci za vlasništvo nad budućnošću.
Ona mnogo ulaže u veštačku inteligenciju i humanoidne robote.
Oni su deo onoga što Si Đinping opisuje kao „nove produktivne snage“ za koje se nada da da će gurnuti kinesku privredu napred.
Mnogi američki donosioci odluka, međutim, veruju da je zvanična kineska politika da prisvoji ili otvoreno ukrade američku tehnologiju kako bi unapredila vlastite domaće industrije.
To je, na primer, dovelo do ograničenja na izvoz najnovijih mikroprocesora, uprkos prigovoru američkih proizvođača.
Uspešno razrešenje trnovitog pitanja kineskog vlasništva i upravljanja popularnom aplikacijom TikTok bio je retki hepiend u američko-kineskim interakcijama kad je u pitanju tehnologija koje su često opterećene optužbama i sumnjom.
Ova dinamika najviše se odražava u trci za razvoj sistema veštačke inteligencije, možda ključnog novog tehnološkog razvoja savremenog doba.
Ovo pitanje dodatno komplikuju američke optužbe da kineske kompanije kao što je DeepSeek kradu američku veštačku inteligenciju.
„Pojavljuje se uvodno poglavlje u hladnom ratu oko veštačke inteligencije“, kaže Jingji Ma, iz Kineskog centra Džon L. Tornton pri Institutu Brukings.
„Bela kuća optužuje Kinu za krađu ‘industrijskih razmera’ američkih modela veštačke inteligencije, dok je Peking navodno preduzeo korake da spreči Metu da kupi Manus, start-ap veštačke inteligencije kojeg finansira Kina i sada se nalazi u Singapuru.
„Dublje nadmetanje nije oko toga ko će kopirati čiji model, već oko talenata sposobnih da izgrade sledeću generaciju napredne veštačke inteligencije.“
Kineski roboti su sposobni da izvedu zabavnu predstavu, praveći plesne pokrete u stilu Kung fua i trčeći brže od ljudi tokom maratona u Pekingu.
Ali dok kineske kompanije deluju umešno u izgradnji tela ovih robota, mnoge od njih još rade na programiranju mozgova ovih novih kreacija.
Da bi izgradili najbolje, kineskim kompanijama su potrebni kompjuterske čipovi najvišeg kvaliteta, a oni dolaze iz SAD.
Tu bi Peking mogao da iskoristi prednost koju ima sa retkim zemnim mineralima, kritičnom sektoru za kojim Tramp očigledno žudi.
On obrađuju 90 odsto svetskih retkih zemnih minerala koji su ključni za svu modernu tehnologiju, od pametnih telefona preko farmi vetrova, do mlaznih motora.
Dakle, možda će biti potrebno sklopiti sporazum.
Amerika može da dobije kineske zemne minerale u zamenu sa najbolje čipove.
To je svojevrsni kineski Ormuski moreuz – ona može da obustavi isporuku u svakom trenutku.
Zbog svih političkih tema koje će dve strane morati da pokriju, Trampova poseta će biti vrtoglava turneja, sa susretima i događajima zakazanim za 14. i 15. maj.
Možda neće biti previše vremena da dvojica lidera dođu do nekih značajnih dogovora, ali čak i tako kratak susret bi mogao da odredi putanju za pregovore i odnose dve supersile na dug vremenski period.
Pogledajte video: Da li je Kina lider svetski tehnološki lider
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
(BBC News, 05.13.2026)
PROČITAJ VIŠE SA IZVORA — naslovi.net