VAŠINGTON – Pretnja američkog predsednika Donalda Trampa da će dići u vazduh Oman ukoliko se ta zemlja Persijskog zaliva ne bude ponašala kako treba, ukazala je na razdor sa jednim od najvažnijih partnera Vašingtona na Bliskom istoku koji je decenijama tiho služio kao američki povratni kanal prema Iranu, prenosi danas Foks njuz.
Ova izjava je usledila usred spora oko budućnosti Ormuskog moreuza, uskog plovnog puta koji povezuje Persijski zaliv sa Arapskim morem kroz koji prolazi otprilike petina svetskih zaliha nafte.
Trampova administracija se snažno protivila navodnim razgovorima u kojima učestvuju Iran i Oman o potencijalnom sistemu naplate prolaza, ili zajedničkom aranžmanu upravljanja moreuzom, tvrdeći da bi takav potez ugrozio slobodu plovidbe i dao Teheranu veći uticaj na jednu od najvažnijih svetskih plovnih ruta.
Ovi komentari odražavaju širi spor o tome koliko daleko Oman treba da ide u svojim naporima da sarađuje sa Iranom i dok ove dve zemlje razgovaraju o predlozima vezanim za buduće upravljanje Ormuskim moreuzom,
Omanska ambasada i Bela kuća nisu za sada komentarisale tenzije, ili pregovore o moreuzu.
Smešten na jugoistočnoj ivici Arabijskog poluostrva, Oman zauzima južnu stranu Ormuskog moreuza i dugo je vodio spoljnu politiku drugačiju od mnogih svojih suseda u Zalivu, navodi Foks njuz.
Iako održava bliske bezbednosne veze sa SAD, Muskat je takođe očuvao odnose sa Iranom, što mu omogućava da služi kao jedan od ključnih posrednika u regionu.
Oman je takođe pomogao u olakšavanju tajnih pregovora između SAD i Irana koji su otvorili put za nuklearne pregovore, a više puta je služio kao diplomatski kanal između Vašingtona i Teherana i igrao ulogu u pregovorima u kojima su učestvovali jemenski pobunjenici Huti koje podržava Iran.
„Uloga Omana kao Švajcarske Bliskog istoka unapredila je interese SAD“, rekla je za Foks njuz viša saradnica u Vašingtonskom institutu, Ejpril Ali.
Ona je dodala da je Oman olakšao brojne runde razgovora između SAD i Iranaca.
Vrednost Omana za Vašington istorijski je proistekla iz njegove sposobnosti da održava komunikacione kanale sa akterima sa kojima mnogi američki partneri ne mogu, ili neće direktno da se angažuju.
Iako su Trampove izjave privukle pažnju, stručnjaci su ukazali da one odražavaju suštinsko neslaganje oko budućnosti Ormuskog moreuza, a ne čisto retorički izliv.
„Predsednik je signalizirao da je Oman otišao predaleko u razgovorima sa Iranom o opcijama za otvaranje moreuza koje bi Iranu mogle da daju administrativnu kontrolu i ometaju slobodu plovidbe“, kazala je Ali.
Zabrinutost administracije usredsređena je na izveštaje da su Iran i Oman razgovarali o aranžmanima koji uključuju naplatu naknada za tranzit, ili zajedničko upravljanje strateškim plovnim putem.
Ali je upozorila da ako Iran bude u mogućnosti da izvrši administrativnu kontrolu nad Ormuzom, druge grupe koje podržava Iran mogu da traže slične aranžmane negde drugde.
„Mogu da zamislim Hute kako pokušavaju da urade isto u Bab el-Mandebu“, zaključila je ona.
Viša savetnica i direktorka Bliskoistočnog programa u Centru za strateške i međunarodne studije, Mona Jakubijan, takođe smatra da bi svaki aranžman koji finansijski koristi Iranu kroz upravljanje moreuzom bio razlog za zabrinutost.
„Ako se zaista raspravlja o zajedničkoj šemi upravljanja koja donosi monetarnu korist Iranu, Omanu i možda drugim zemljama Zalivskog saveta za saradnju, to bi bio opravdan razlog za zabrinutost SAD, jer bi to potkopalo šire principe slobode plovidbe i postavilo zabrinjavajući presedan na globalnom nivou“, rekla je ona.
Viši saradnik na Bliskoistočnom forumu Majkl Rubin ocenio je da se zabrinutost zbog Muskata proteže dalje od trenutnog spora oko Ormuskog moreuza.
„Oman voli da posreduje, ali, barem u prošlosti, izgleda da su zatvarali oči pred finansiranjem terorizma i švercom oružja“, ukazao je on.
Rubin je podsetio na navodno švercovanje iranskog oružja preko Omana jemenskim pobunjenicima Hutima, pružanje utočišta njihovim liderima i ono što je okarakterisao kao finansijske podsticaje povezane sa poremećajima u brodarstvu na Crvenom moru.
„Nije tajna da je Oman nekako izabrao svoj put i ponekad je pravio razlike između Irana i ostatka Zaliva na načine koji su zabrinjavali američke vlasti“, rekao je saradnik Instituta za Bliski istok i bivši visoki zvaničnik Stejt departmenta za bliskoistočne poslove, Danijel Beinam.
Uprkos tome, on je naglasio dubinu odnosa između dve zemlje, podsećajući da je Oman vek i po bio blizak partner SAD, preneo je Foks njuz.