Onako slupan, čelom uronjen u masivnu SPC tvrđavu, stari socijalistički tramvaj je podsećao na penzionera kome je prekipela diktatura ološijata, i kao kamikaza se zaleteo u režimski hub, koji povezuje SPC, kladionicu i naprednjački agitprop zaklonjen iza parola „solidarnosti“ i „humanosti“
Sreća da leteći taksiji nisu počeli da krstare nebom iznad Beograda, jer bismo danas već imali udare padajućih krntija na redovnoj liniji Ložionica–Senjak. Građani bi obavezno morali da nose kacige dok ujutro idu na posao kako bi se provizorno zaštitili od eventualnog otpadanja retrovizora, branika ili nekog manjeg propelera koji se sunovratio u beogradsku dolinu plača. Kažem, na sreću, nemamo tu vrstu svakodnevnih izazova, ali zato je prisutno sve ostalo. Kao na
PROČITAJ VIŠE SA IZVORA — radar.nova.rs