Građani Bora više ne zatvaraju prozore zbog dima i mirisa sumpora kao nekada, ali da li to znači da je vazduh koji udišu bezbedan? Podaci o povišenim koncentracijama arsena, olova i kadmijuma pokazuju da zagađenje nije nestalo, već da je postalo teže uočljivo. Stručnjaci upozoravaju na moguće ozbiljne posledice po zdravlje, dok ostaju stare sumnje da se ekološki rizici i dalje podređuju ekonomskim interesima.
Na prvi pogled, Bor u kasno proleće izgleda kao grad koji diše punim plućima. Nestali su dim i oštar miris sumpora koji su decenijama gušili ulice, pošto je Kineski Zijin izgradio novu topionicu i ugradio filtere uz koje je sumpor-dioksid sveden u zakonske okvire. Međutim, kada se skinu ružičaste naočare, slika je sasvim drugačija i daleko zlokobnija.
Nekada je u Boru problem bio lako prepoznatljiv: dim, miris sumpora i peckanje u grlu. Danas toga gotovo da nema, međutim upravo u tome leži paradoks. Dok gradski displeji često pokazuju da je kvalitet vazduha dobar, merenja ukazuju na prisustvo arsena, kadmijuma i olova – supstanci koje ne možemo da vidimo, pomirišemo ili osetimo, ali koje izazivaju vrlo ozbiljne posledice po zdravlje – od oštećenja pluća, bubrega i nervnog sistema do povećanog rizika od različitih vrsta kancera.
Lepo vreme samo stvara opasnu zabludu, potvrđuju lekari koji su godinama pratili zdravstvenu situaciju u gradu.
„Na prvi pogled kad je vreme ovako vedro i sunčano vi nemate utisak da zagađenja uopšte ima. Međutim, zagađenje postoji u vidu onih malih mikročestica… Povremeno su te koncentracije, ono što mi kao opšta populacija znamo, daleko iznad nekih dozvoljenih“, kaže za Insajder Gordana Aleksić Icić, bivši lekar Doma zdravlja u Boru.
Toliko su daleko, da je tokom prošle godine prosečna godišnja koncentracija arsena na pojedinim lokacijama bila pet puta veća od dozvoljene. Pojedinim danima, vrednosti su skakale i do 95 puta iznad propisanih limita, objavila je krajem aprila Radio slobodna Evropa.
„Poslednjih godina vidimo da imamo izuzetno visoke vrednosti i arsena i olova. Arsen je kancerogen i ima i druge toksične štetne efekte, a olovo je veoma štetno za decu. I izaziva i usporeni intelektualni razvoj i druge promene na nervnom sistemu i promene u samom razvoju dece. I to bi zaista moralo da se spreči“, ističe Elizabet Paunović iz Nacionalne ekološke asocijacije.
Arsen je, zajedno sa kadmijumom, svrstan u prvu grupu najopasnijih materija u vazduhu, objašnjava penzionisana profesorka Tehničkog fakulteta u Boru Snežana Šerbula.
„Postoji njegova granična vrednost u vazduhu, to je 6 nanograma po kubnom metru vazduha. Ako je to išlo i 90 puta više i 100 puta više, to je alarmantno…“, ukazuje.
Situacija je alarmantna ali su se građani na nju, čini se, navikli.
„Znam da ima arsena, i to zadnjih 50 godina, 55, nije ništa novo“, kaže jedan stariji čovek.
„Pa, čuli smo i gledamo na onom panou, tamo ima nekih informacija. Sad, da li su tačne ili nisu, ja mislim da jesu, čim su javno iznešene“, odgovara drugi.
„Meni je dobar. Nit me guši, nit me davi, ni ništa“, ističe treći.
„Drugačije bilo sa RTB-om.Kad prođeš gradom, padne dim, padne kiselina, a sad nema toga“, kaže jedna starija žena.
„Nije baš dobar vazduh, to znaju svi. Trebalo bi da se popravi to malo“, zaključuje jedan mlađi dečko.
PROČITAJ VIŠE I POGLEDAJ VIDEO NA — insajder.net