U decembru 2023. godine u Moldaviji je sprovedeno istraživanje o poverenju građana u pravosudni sistem.
Rezultati su očekivano bili niski: samo 22 odsto odsto Moldavaca izjavilo je da ima relativno visoko poverenje u sudove ili tužilaštvo, dok je 36–37 odsto reklo da nema poverenja.
U to vreme je proevropska predsednica Maja Sandu već skoro tri godine bila na vlasti u zemlji. Više od dve godine imala je i svoju apsolutnu većinu u parlamentu.
Svi su govorili o važnosti reforme pravosuđa, ali ljudi nisu videli promene. Zato što sama priča o reformama nije dovoljna da bi se postigao rezultat.
Međutim, najnovije istraživanje sa istim pitanjima pokazalo je primetne promene. Ukupno 32 odsto Moldavaca počelo je da izražava poverenje, dok 26–27 odsto i dalje nema poverenja u tužilaštvo, odnosno sudove, piše Evropska pravda.
To je postignuto zahvaljujući vetingu – postupku provere integriteta sudija, koji je počeo da menja pravosudni sistem iz temelja. Veting u Moldaviji je daleko od završenog, pa ni poverenje još nije idealno – ali je društvu postala očigledna dinamika promena.
Ukrajina pokušava da očisti svoj pravosudni sistem još od 2015. godine, ali do sada nije uspela da dostigne sličan nivo percepcije: poverenje u ukrajinske sudove, prema istraživanjima javnog mnjenja, kreće se na nivou od 10–15 odsto.
Zašto je Moldaviji uspelo?
Zato što tamo nije bilo simuliranja reforme, već stvarna provera i čišćenje.
Na primer, komisija za veting dobija pristup svim bankovnim računima sudija i kandidata za sudijsku funkciju, kao i svim podacima o njihovim troškovima u poslednjih 12 godina. Isto važi i za njihove najbliže rođake.
Takođe se sprovodi procena mogućeg izbegavanja plaćanja poreza od strane najviših sudija i tužilaca u poslednjih pet godina. Pored toga, ocenjuje se etičnost postupanja sudije u predmetima iz poslednjih deset godina.
Provera se pokazala toliko strogom da je, na primer, u Vrhovnom sudu Moldavije veting prošao samo jedan sudija. Ostali su ili pali na proveri ili su dali ostavku kako bi je izbegli.
Komisije za veting slušaju od sudija i tužilaca priče o svadbenim poklonima, o pomoći roditelja koji rade u inostranstvu… Čak i objašnjenja da sudije štede na hrani jer imaju zimnicu i kobasicu od rođaka sa sela (ovo nije šala, već stvarne formulacije).
Tako stroga procedura je, naravno, izazvala otpor. Sudski sporovi, odugovlačenja i pokušaji diskreditacije procesa udarili su na ugled vetinga, koji ionako u početku nije uživao veliko poverenje u društvu. Ali vremenom se to promenilo.
Za napredovanje ka EU ova reforma jedna od ključnih. Tim pre što se zvanični Kijev trenutno opire znatno blažim procedurama od onih na koje se Kišinjev odlučio.
Kako je Moldavija „imala sreće“ sa reformom
Iskustva susednih država retko su potpuno identična, iako je u slučaju postsovjetskog pravosudnog sistema sličnost veoma velika.
U Ukrajini se mnogo govorilo o tome da se sistem sudova tokom prvih decenija nezavisnosti pretvorio u korumpirano „cehovsko bratstvo“. U Moldaviji situacija nije bila ništa bolja: sudovi su postali instrument oligarhije. U evropskim institucijama se u to vreme za Moldaviju ustalio naziv „zarobljena država“, jer su državne institucije formalno postojale, ali su njima upravljali ljudi izvan zvanične vlade.
Nakon pobede proevropske predsednice i vlade bilo je nekoliko pokušaja da se nešto promeni u pravosudnom sistemu. Ali bez rezultata. I sudski sistem i tužilaštvo pružali su otpor promenama.
Moldavija se suočila sa potpuno istim problemima sa kojima se svojevremeno suočila i Ukrajina: nemoguće je reformisati korumpirani zatvoreni klub snagama tog istog zatvorenog kluba, pa standardni evropski pristupi kroz samoupravljanje sudija i tužilaca, postepeno obnavljanje sistema i slično nisu imali šanse.
Ipak, Moldavija je imala sreće.
„Tako se dogodilo da je 2022. godine gotovo istovremeno istekao mandat svima – i članovima organa sudske samouprave, Vrhovnog saveta magistrature (u ukrajinskim terminima to je slično kao Visoki savet pravosuđa sa funkcijama Komisije za izbor sudija – prim. EP), a zatim i svim članovima Vrhovnog saveta tužilaca. To je omogućilo potpuni restart tih institucija“, kaže za „Evropsku pravdu“ Nadežda Hriptijevski, članica prve komisije koja je sprovodila proveru kandidata za oba Vrhovna saveta.
To je bio prvi korak reforme koja je dobila naziv „preveting“.
Vrhovni saveti nisu sudski organi, ali oni biraju druge sudije, učestvuju u formiranju Vrhovnog suda i slično. Dakle, oni predstavljaju dugoročnu osnovu pravosudnog sistema.
To da u izbor moraju biti uključeni stranci nije se čak ni dovodilo u pitanje.
Dok u Kijevu komisije za izbor sa učešćem stranaca i dalje izazivaju negodovanje pojedinih političara i predstavnika sudske zajednice, u Kišinjevu je postojalo razumevanje da su, zbog potpune korumpiranosti pravosudnog sistema, potrebni spoljni garanti nezavisnosti izbora.
U komisiju su ušla tri domaća člana i tri stranca koje su imenovali „partneri u razvoju“, odnosno države koje Moldaviji pružaju finansijsku pomoć.
Pošto nije bilo reči o smeni postojećih članova saveta, već o izboru novih, postupak izbora je napravljen maksimalno strogim: odlučeno je da je za negativan zaključak dovoljno „postojanje ozbiljnih sumnji“ u integritet kandidata.
Čak i bez čvrstih dokaza. Moldavija je uspela da ode i dalje. A Ukrajina – za sada nije.
Osim toga, kada je reč o tužilaštvu, Ukrajina nije napravila ni prve korake, a nakon imenovanja Ruslana Kravčenka za glavnog tužioca počela je da se kreće u smeru suprotnom od EU. Zato u ovoj oblasti već sada ozbiljno zaostajemo za Moldavijom.
U Moldaviji su odlučili da čiste pravosudni sistem „odozgo nadole“, pa je sa početkom druge faze (koja je dobila naziv „veting“) prvi na proveru došao Vrhovni sud.
Rezultati su rečiti. „Od 24 sudije Vrhovnog suda, koje su bile u njegovom sastavu 2023. godine, proveru je prošao samo jedan“, objašnjava za „EP“ član komisije za veting sudija Andrej Bivol.
Znajući kako je izgledala prethodna faza provere za Vrhovni savet magistrature, ogromna većina sudija odlučila je jednostavno da ne dozvoli kontrolorima pristup svojim podacima. Zato je, čim je zakon stupio na snagu, 19 od 24 sudije Vrhovnog suda odmah podnelo ostavku.
„Od tih 19, možda su trojica to uradila u znak protesta, a svi ostali – samo zato što im je to omogućilo da izbegnu proveru i sačuvaju posebne sudijske penzije“, objašnjava Bivol.
U Moldaviji, prema njegovim rečima, postoji sistem „zlatnog padobrana“ za sudije sa iskustvom – a članovi Vrhovnog suda obično imaju dug sudijski staž. Izbegavši veting, svi oni su dobili naknadu od oko 30 hiljada evra, plus penziju u visini 75 odsto poslednje plate.
„Ostalo je pet aktivnih sudija. Ali od njih je samo jedan uspeo da prođe veting“, kaže Bivol.
Glavno „oružje“ moldavske komisije bila je provera prihoda i rashoda sudija. Zakon o vetingu dao je komisiji pravo da proverava prihode i „troškove života“ sudije za poslednjih 12 godina.
Tokom tog perioda razlika između utvrđenih troškova i dokazanih prihoda sudije mora biti u granicama od približno 12 hiljada evra – pojednostavljeno rečeno, sudija može imati oko 1.000 evra godišnje neprijavljenih prihoda.
Iste norme važe i za najviše tužilačke funkcionere, čiji integritet proverava posebna komisija za veting.
Ali zaista revolucionarno jeste to na koji način komisija može doći do tih podataka.
„Zakon nam daje veoma širok pristup finansijskim i poreskim informacijama. Šaljemo zahtev svim bankama za konkretnu osobu, a one nam dostavljaju informacije o svim bankovnim računima koje je ta osoba imala tokom 12 godina. Isto važi i za rođake“, objašnjava Andrej Bivol.
Na pitanje o bankarskoj tajni odgovor je jednostavan: to je predviđeno zakonom o vetingu, pa su banke Moldavije obavezne da sve dostave.
U Moldaviji kažu da ne vide stvarnu opasnost. Ove zatvorene informacije ne ulaze u javne izveštaje.
„Kod nas postoje veoma stroga pravila poverljivosti koja važe za svakog analitičara, svakog zaposlenog u sekretarijatu i svakog člana komisije. Naravno, curenje informacija može da se dogodi, ali onaj ko to uradi podleže krivičnoj istrazi. Na kraju krajeva, tokom svih ovih godina nije bilo nikakvih problema povezanih sa korišćenjem bankovnih izvoda, niti jednog slučaja otkrivanja informacija“, kaže Nadežda Hriptijevski, koja je nakon prevetinga uključena i u komisiju za proveru tužilaca.