U Srbiji je prošle godine potrošeno više od pet miliona kutija lekova za smirenje, pokazuju podaci Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. Često korišćenje tih lekova ne iznenađuje stručnjake, ali upozoravaju da je problematično „uzimanje na svoju ruku“. A ima i toga, priznaju van kamere neki od građana sa kojima je razgovarao reporter N1. Kažu da se tako lakše podnosi realnost.
Danijela kaže da je bila osetljivo dete, a teskoba i strah najteže su je pogodili kada se odvojila od kuće zbog studija u Beogradu.
„Recimo, imala sam veliki strah od vrtoglavice, nesvestice, odnosno sinkope. Uvek sam imala te simptome, plitak dah, vrti mi se, imam utisak da mi noge otkazuju“, kaže Danijela Martinović, koja je dugo patila od anksioznosti, a danas je okupaciona terapeutkinja.
Tada se prvi put susrela sa lekovima za smirenje.
„Ja dođem na ispit, i dalje se tresem. To sigurno ima neki sedativni efekat, možda efekat da se malo smanji briga i teskoba, ali, ja i dalje osećam sve te simptome“, kaže Martinović.
Simptomi su bili još tu, jer kod anksioznosti rešenje nije samo u lekovima.
„To je samo jedno pomagalo, eto rekao sam „štaka“, kao ortopetsko pomagalo koje u nekom momentu bitno olakšava. Ali, „štaka“ neće sama po sebi doneti ozdravljenje udu koji ima frakturu“, kaže psihijatar Miodrag Stojanović.
To pomagalo iz raznih razloga koristi se u Srbiji u milionima kutija godišnje.
Iz Republičkog fonda kažu za N1 da je 2023. godine na teret osiguranja izdato ukupno 5,4 miliona kutija anksiolitika, a najprepisivaniji je bromazepam sa 2,62 miliona kutija.
Kada se dodaju lekovi koje ne pokriva osiguranje već se kupuju, broj potrošenih kutija sigurno je veći.
„Svi koji uđu u dom zdravlja ga koriste. Ja ne! Ja ga ne volim“.
„Uzimaju bez stručnog nadgledanja i znanja“.
„Ima dosta uticaja i od lekara. Oni sugerišu da se pije“.
„To mi je prepisao lekar zbog kičme, a i malo me smiruje“.
N1: Mislite li da se prečesto koristi Bromazepam, ako imamo podatak fonda da je 2,6 miliona kutija popijeno prošle godine?
„Znaš, kakva je situacija u zemlji i malo smo popili. Trebalo je više da popijemo“.
„Pročitala sam da taj lek izaziva neku vrstu zavisnosti“.
„To je neki način da ljudi plivaju kroz sve ovo što se dešava. Ne može se ovo baš podneti na suvo, što bi se reklo“.
„Kao jedno jurenje repa. Imate savremen život, zahteve pred mladim i generalno svim našim građanima, tu jednu brzinu koja dovodi do tegoba iz anksioznog spektra. Onda posezanje za anksioliticima koji su dostupni, tu je i pitanje dostupnosti. I onda izostanak javljanja i vođenja lečenja profesionalno. Tu negde zastanemo“, kaže Stojanović.
A to nisu lekovi koji se smeju koristiti na svoju ruku. Crveni trouglić na pakovanju upozorava – lek može uticati na vožnju, posle dužeg korišćenja stariji su skloni padovima, povećavaju se doze i razvija klasična zavisnost.
„Jedan isti lek koji je propisan meni, vama može da napravi tešku havariju u organizmu. Znači nikako ne uzimajte lek od komšija, prijatelja, rođaka“, kaže Sonja Stoiljković iz Farmaceutske komore Srbije.
Na početku ove priče Danijela je ispričala svoje iskustvo sa anksioznošću. Ona je danas okupaciona terapeutkinja i pomaže drugima da nauče da se nose sa stresom.
„Tehnika disanja je promena trenutnog ponašanja. Fokusiram se da sišem, a ne na samu misao. Izađem u šetnju na pola sata, izađem u prirodu. Možemo da promenimo ponašanje tako što ćemo otići u sobu i nešto srediti, uraditi nešto što čeka dugo“, kaže Martinović.
Jer će se, kako kaže, promenom ponašanja, menjati misli i emocije. Farmaceuti savetuju promenu navika jer se anksiolitici mogu zameniti biljnim i prirodnim varijantama.