Albanija, Hrvatska i Kosovo potpisale su vojni sporazum ali je pitanje da li će to zaista ojačati odbrambene kapacitete i stabilnost u jugoistočnoj Evropi, ili je reč samo o zveckanju oružjem koje bi moglo dodatno podići političke tenzije, piše danas Juronjuz.
Trilateralni sporazum izazvao je negodovanje Srbije u trenutku sve veće zabrinutosti za odbrambene kapacitete širom kontinenta, navodi evropska informativna mreža i dodaje da, dok raste bojazan u vezi sa budućom podrškom SAD evropskoj bezbednosti, a zemlje EU povećavaju izdvajanja za odbranu, tri zemlje jugoistočne Evrope potpisuju sporazum za koji kažu da će poboljšati regionalnu stabilnost.
Ministri odbrane Albanije, Kosova i Hrvatske prošle nedelje su se sastali u Tirani kako bi potpisali zajedničku deklaraciju o saradnji, s ciljem jačanja odbrambenih kapaciteta, unapređenja vojne tehnologije i poboljšanja regionalne interoperabilnosti, kroz zajedničku obuku i vežbe.
Međutim, novo savezništvo izazvalo je kritike u Srbiji, koja ne priznaje Kosovo kao nezavisnu državu, navodi Juronjuz i podeseća da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio da Albanija i Hrvatska, koje su članice NATO, potpisivanjem sporazuma sa Kosovom podstiču „trku u naoružanju“ u regionu.
Pozivajući se na srpske medije Jurnjuz piše i da su Vučić i njegov saveznik, mađarski premijer Viktor Orban razgovarali o mogućem bilateralnom vojnom sporazumu.
Zbližavanje američkog predsednika Donalda Trampa s Rusijom, pretnje članicama NATO zbog izdvajanja za odbranu i upozorenja SAD da evropska bezbednost više ne može biti glavni fokus Vašingtona, stavili su pitanje odbrane u prvi plan širom kontinenta, navodi se tekstu, ali i dodaje da je pitanje hoće li sporazum Albanije, Hrvatske i Kosova zaista ojačati odbrambene kapacitete i vojnu stabilnost u jugoistočnoj Evropi, dok se preti mogućim povlačenjem SAD, ili je reč samo o zveckanju oružjem koje bi moglo dodatno podići političke tenzije.
Prema rečima Mimoze Ahmetaj, bivše kosovske ministarke za evropske integracije i bivše ambasadorke u Briselu, trilateralni sporazum ima jasnu političku važnost.
„To znači da će dve NATO zemlje (Albanija i Hrvatska) učestvovati sa Kosovom u vojnim vežbama i doprineti njegovom putu ka članstvu u NATO“, rekla je Ahmetaj za Juronjuz.
Dodala je da će te zemlje takođe podržati Kosovo u suprotstavljanju potencijalnim sajber napadima i ofanzivama hibridnog ratovanja
Priština razmatra mogućnost da do 2028. godine svoje lako naoružane Kosovsku bezbednosne snage (KSF) transformiše u vojsku, navodi Juronjuz i dodaje da se razvoju Kosovskih bezbednosnih snaga snažno protivi Beograd, jer srpski političari tvrde da bi mogao biti iskorišćen za izazivanje sukoba sa preostalim etničkim Srbima na Kosovu, posebno na severu.
Juronjuz prenosi reči izvršnog direktora beogradskog Saveta za stratešku politiku Nikole Lunića, da je cilj sporazuma Albanije, Kosova i Hrvatske bio da demonstrira regionalnu stabilnost u trenutku pojačanih tenzija, ali će verovatno ostati pretežno simboličan.
„[To] je prazan dokument. Biće mu potrebna saglasnost NATO, s obzirom na to da su Hrvatska i Albanija članice Alijanse, kao i OEBS (Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju), koja je zadužena za kontrolu naoružanja u regionu… Isto važi i za bilo koji memorandum koji bi mogle potpisati Srbija i Mađarska“, rekao je.
Hrvatska je najmoćnija od tri zemlje koje su potpisale sporazum i jedina koja je članica i NATO i Evropske unije.
Iako je hrvatska vojna industrija mala, u poređenju sa vodećim zemljama EU, ona je i dalje značajna u jugoistočnoj Evropi, rekao je hrvatski stručnjak za odbranu i bezbednost Igor Tabak.
„Ako Kosovo u nekom trenutku u budućnosti počne da formira vojsku, [Hrvatska] bi želela da tamo ima uporište“, izjavio je Tabak, osnivač portala Obris.
On je dodao da „Hrvatska razmišlja o unapređenju svoje odbrambene industrije u okviru EU projekta ReArm. Dakle, ako uspemo da uspostavimo dodatnu proizvodnju, biće nam potrebna nova tržišta“, rekao je.
Ranije ovog meseca, Evropska komisija je najavila plan ReArm Europe, koji je u međuvremenu preimenovan u Readiness 2030, s ciljem mobilizacije do 800 milijardi evra za odbrambene investicije.
Srbija i Hrvatska poslednjih godina intenzivno nabavljaju nova oružana sredstva, i to još pre nego što je Rusija pokrenula sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu…. U dve države, koje su 1990-ih ratovale, i dalje je na snazi sporazum o vojnoj saradnji potpisan 2010. Uprkos stalnim tenzijama u odnosima Beograda i Zagreba, taj sporazum i dalje važi, istakao je Tabak zaključivši da su subregionalni sporazumi o kontroli naoružanja „jedan od retkih režima koji se još primenjuju u regionu“.