„Zenovski princip se svodi na ulaženje u sam predmet i njegovo sagledavanje iznutra. Spoznati cvijet znači postati cvijet, biti cvijet, cvjetati kao cvijet i uživati u sunčevoj svjetlosti i u kiši…No sada, spoznavši cvijet, spoznao sam svoje ja.“ (Daisetsu Teitaro Suzuki (1870-1966), profesor budističke filozofije i zenbudistički pisac)
„Stara dama trešnja / Procvala – sjećanje / na minule godine.“ Macuo Bašo, 1644-1694, rodonačelnik haiku poezije (tri stiha sa 5-7-5 slogova), koja je duboko prožeta zen budističkom filozofijom)
Saigjo (1118-1190), „pjesnik trešnjinih pupoljaka“, poželio je da umre u vrijeme cvjetanja trešnje:
„Molim se da umrem pod racvjetalom trešnjom,
U tom proljećnom mjesecu njenih cvjetova, Kad je Mjesec pun.“
„Paljenje fenjera – / Žute hrizanteme / Izgube boju.“ (
Josa Buson (1716-1784)
I
Obaveza Japanaca da žive u harmoniji sa prirodom i da poštuju životnu sredinu proizilazi iz šinto religije i zen budizma.
Po Suzukiju, jedna od osnovnih razlika između čovjeka Istoka i čovjeka Zapada je i odnos prema prirodi i okolini. Čovjek Istoka živi u skladu sa prirodom, živi sa njom i u njoj, a čovjek Zapada pokušava da pokori prirodu i potčini je svojoj volji.
Šintoizam je drevna japanska religija i znači: „put bogova“ ili „Božji put“. Njeno suštinsko obilježje jeste poštovanje božanstava, duhova prirode – Kami-ja i tradicije (kult predaka), te život u skladu sa prirodom.
A šta je zen, japanska varijanta budizma? To je, u suštini, mudrost koja se ne prenosi riječima. Duhovni učitelj samo ukazuje na put, a od suštinske važnosti je da mudrost dolazi iznutra na osnovu lično proživljenog iskustva koje vodi ka prosvjetljenju.
Suzuki je zen ovako definisao:
„…Puno godina, duboka predanost i skromnost potrebni su za usvajanje, ali je istovremeno dovoljan jedan trenutak intuicije da se on shvati i tada učenik otkriva satori (jap. razumijevanje, prosvjetljenje) – duboki uvid u suštinu stvari nasuprot njihovom racionalnom razumijevanju. To praktično znači otvaranje jednog novog svijeta koji do trenutka satorija nijesmo opažali…To je tačka preokreta u čovjekovom životu koja otvara um za jedan širi i dublji svijet. Posledice po čovjekov moralni i duhovni život su revolucionarne. Uzvisujuće i pročišćujuće…“
Budizam uči o usklađivanju čovjekove svijesti sa sviješću cijele prirode koji postaju jedno. „Ki“ (rei-ki) je japanski, zenbudustički, koncept životne, vitalne energije koja teče kroz sva živa bića, povezuje um i tijelo i sredstvo je za život u harmoniji sa sobom i okolinom.
Definiše se i kao „vazduh“ ili „dah“ i predstavlja „životnu silu“ ili „duhovnu energiju“. Njeni pandani su „prana“ u hinduizmu i „ći“ ili „či“, u kineskom budizmu.
U Japanu, svaki mjesec u godini simbolizuje određeni cvijet. April je mjesec trešnje, kao što je oktobar simbol hrizanteme.
II
Japanska trešnja (lat. Prunus serrulata). je ukrasno drvo listopadnog karaktera, visine do 12 metara. Cvjeta u grozdovima bijele ili roze boje. Zbog načina cvjetanja stvara ružičaste talase.
Cvjetanje trešnje, na jugu Japana počinje u prvim danima marta, a na sjeveru tek u maju. Sakura – trešnjin cvijet je nacionalni simbol Japana koji istovremeno simbolizuje kratkovječnost. Jer, trešnjin cvijet traje veoma kratko, kao i ovozemaljski ljudski život, i podsjeća Japance da što više uživaju u njemu.
April, kada trešnje cvjetaju u najvećem dijelu Japana, početak je nove školske i fiskalne godine. Čak i japanska metereološka agencija svake godine najavljuje i prati cvjetanje ovog raskošnog ukrasnog drveta.
Za Japance je cvjetanje trešnje magičan trenutak.. Hanami (bukvalno: gledanje cvijeća) je japansko tradicionalno okupljanje, na kome se, uz prikladnu hranu i piće, slavi ljepota, nježnost i krhkost trešnjinog cvijeta. Vjekovima postoji i običaj ispijanja čaja ispod trešnje i njenih cvjetova. Njen cvijet simbolizuje i ljubav i odanost djece prema roditeljima.
Japanci odlaze na hanami tek kada prođe pun zenit cvjetanja. Ključni trenutak sakure je kad latice počinju da opadaju, kad prave lelujave oblake oko stabala i ružičaste tepihe po travi ispod drveća, ili po površini jezera. Ovi trenuci podsjećaju Japance koliko je ovozemaljski život lijep, ali i kratak i prolazan.
Japanske trešnje imaju izuzetno lijep cvijet, ali ne daju ploda i sade se samo radi ukrašavanja prostora. Cvjetanje traje svega 7 – 10 dana.
Trešnja (sakura) i trešnjin cvijet (sakura no hana) najčešća je tema u japanskoj poeziji i umjetnosti. Opjevani su i u haiku poeziji:
„Dugo je čekam, / Dušu cvijeta trešnje – / A brzo prođe. (Sogi, 1421-1502)
Zanimljiva je legenda kako je trešnja, poznata kao Asakuma, dobila svoje ime. Za vrijeme vlasti porodice Tokugava, u tamnici Košikava, žena je bila osuđena na smrt prije proljeća. Kroz zatvorski prozor ugledala je drvo trešnje. Kad joj je izrečena presuda o pogubljenju, izrazila je želju da je vidi u cvatu, prije nego što napusti ovozemaljski svijet. Tamničar joj je ispunio poslednju želju i od tada, ta vrsta trešnje nosi njeno ime.
Trešnjin cvijet okrenut izlazećem suncu je i amblem samuraja i simbol ratničkog poziva i sudbine. Prolazan i krhak, u Japanu simbolizuje i idealnu smrt: odlazak na onaj svijet poput cvijeta trešnje na talasima vjetra.
„Kao što je trešnjin cvijet prvi među cvjetovima, tako i ratnik treba da bude prvi među ljudima“, kaže drevna japanska mudrost.
III
Hrizantema je opšti naziv za zeljaste višegodišnje biljke (oko četrdeset vrsta), čiji naziv ima korijen u grčkim riječima chrisos – zlatan i anthemon – cvijet. Stručnjaci za hortikulturu navode da je hrizantema laka za njegovanje, a najljepša je kada je izložena suncu. Gaji se tokom cijele godine, ali samo u jesen daje cvijet. Raste kao žbun visine od 40-100 santimetara, a cvjetovi su veličine od 5 – 20 centimetara bijele, žute, ružičaste, crvene, svijetloljubičaste, a mogu biti i dvobojne.
Preko Koreje, oko 390.godine, u „Zemlju izlazećeg Sunca“, donijeli su je iz Kine budistički monasi.
Japanci ovaj cvijet zovu „kiku“, a otvaranje njegovih latica smatraju savršenstvom. Hrizantema cvjeta duže vrijeme i zato, u Japanu, simbolizuje dug i srećan život. Čak se vjeruje i da rosa sa hrizanteme produžava život.
Smatra se cvijetom povezanim sa Suncem i „kraljicom jeseni“, i oličava besmrtnost, moć, bogatstvo i sreću. Zato se, u Japanu, svake jeseni održavaju festivali hrizanteme ili „Praznici sreće“. Prva izložba ovog cvijeća održana je 910.godine, kada je proglašena nacionalnim simbolom, kao i simbolom Sunca i carske porodice. Carevi su često ukrašavali presto hrizantemama.
Amaterasu (Amaterasu omikami – boginja koja svijetli na nebesima, boginja Sunca) je u šintoizmu je jedno od glavnih božanstava. Mjesto njenog obožavanja je Veliko svetilište, najvažnija šinto svetinja.
Po predanju, prvi japanski car Jimu, iz 8.vijeka prije nove ere, mitski osnivač Japana, smatra se potomkom solarne boginje Amaterasu. A pripadnici višemilenijumske carske dinastije su potomci cara Jimua. Japanski naziv za cara je „teno“ – „nebeski vladar“.
Nekada, svake godine devetog dana devetog mjeseca, po mjesečevom kalendaru, u carskoj palati su dvorjani, sa odabranim gostima, pili vino od hrizanteme, slušali muziku, uživali u hrizantemama u vrtu i smišljali pjesme u njihovu čast.
Zlatni cvijet hrizanteme sa 16 duplih latica, te sa crnim ili crvenim obodom ili pozadinom, je na grbu japanske carske porodice. Ponekad zamjenjuje i zvanični državni grb, a nalazi se i na kovanicama, pečatima i nekim državnim dokumentima.
„Orden hrizanteme“ je najviša državna nagrada od 1888.godine.
U Japanu se vjeruje da od sveg cvijeća hrizantema ima najuzvišeniji miris i da stoga podsjeća na mirišljave štapiće, koji se pale kao ponuda Budi. On je, metaforički, izjednačavao vrlinu sa prijatnim mirisom, a iznad svih cvjetnih mirisa izdizao je miris vrline.
Zato se tumači da, kad budisti upale mirisni štapić i stave ga pred Budin kip, oni u tišini razmišljaju o presudnoj važnosti vrline i o doslednoj primjeni moralnih pravila u životu.
Kad druge biljke tonu u san, bude se i cvjetaju hrizanteme, „kraljice jeseni“.
Milan Gajović, Podgorica