ALEKSANDAR VUČIĆ I DALjE ISTRAJAVA NA, NACIONALNO I DRŽAVNO SAMOUBILAČKOM, ANTISRPSKOM I ANTIRUSKOM „EVROPSKOM PUTU BEZ ALTERNATIVE“
„Agresor je ona država koja napadne neku drugu državu prije nego što su to uradile SAD.“ (Miloš Zeman, 1944, bivši predsjednik Češke Republike – članice NATO pakta)
„Srbije ne bi bilo bez Rusije.“ (Stojan Novaković, 1842-1915, državnik, istoričar književnosti, pisac i akademik)
„Ne možemo baš svi sve da dobijemo. To bi značilo da smo svi sve izgubili. Ne možemo ni svi sve da izgubimo. Najbolje je da svi izgubimo mnogo, da bismo ponešto dobili. Jer, to može da bude pobednička formula. Sve drugo katastrofa je za sve nas.“ (Aleksandar Vučić, na konferenciji za novinare u „Palati Srbije“; RTS1, „Specijalna emisija“; 12.novembar 2018.)
Kako su prenijeli mediji, učesnici Samita Ukrajine i Jugoistočne Evrope (među kojima su bili predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, „predsjednica Kosova“ Vjosa Osmani, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, predsjednica Savjeta ministara BiH Borjana Krišto i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski) su, 28.februara 2024.godine, usvojili, do sada antirurski a time i antisrpski najoštriju, Deklaraciju u kojoj se izražava podrška nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine u okviru njenih međunarodno priznatih granica od 1991.godine.

Prihvatanjem i ove tiranske rezolucije, Vučić je, još jednom, neustavno i samovlasno uzurpirao nadležnost Vlade za vođenje spoljne politike potvrdio decenijski kontinuitet svoje antiruske politike. I njegovo prihvatanje Vjose Osmani kao ravnopravne i punopravne učesnice Samita jeste vid priznanja lažne države Republika e Kosovës.
Citiraćemo i komentarisati pojedine djelove Deklaracije.
„…1. Ruska ničim izazvana vojna agresija na Ukrajinu ostaje najveća prijetnja evropskoj bezbjednosti i međunarodnom miru. Ovaj čin agresije je neprihvatljiv, to je flagrantno kršenje međunarodnog prava, uključujući Povelju UN, i zločin protiv ukrajinskog naroda.“
Komentar: Zašto je neodložna ruska vojna operacija u Ukrajini, radi osiguranja bezbjednosti Rusije i zaštite prava i sloboda ruskog naroda i rusko-jezičkog stanovništva u Ukrajini, legitimna?
1)Plan zapadnih satanističkih i megakapitalističkih „vladara iz sjenke“, NATO pakta i ukrajinskog marionetskog rukovodstva predviđao je munjevitu vojnu akciju (blickrig) radi zauzimanja Donbasa, bez obzira na broj civilnih žrtava i stepen razaranja civilnih objekata.
2) Od kijevskog, majdanskog prevrata u Ukrajini, februara 2014.godine, neprekidno traje neselektivno granatiranje civilnih objekata u Donjeckoj NR i Luganskoj NR, zbog kojih je poginulo oko 14.000 građana (od toga oko hiljadu djece). „Napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo“ je jedno od objektivnih obilježja krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
3) Ukrajinske vlasti (instruisane od SAD, V. Britanije i Njemačke, prije svega), nikada nijesu prihvatile sprovođenje Minskog sporazuma, iz 2014.godine. Tim sporazumom je predviđen prekid vatre na liniji razdvajanja u Donbasu, te ukrajinska ustavna reforma kojom bi se obezbijedio veći stepen autonomije – specijalni status za tu teritoriju naseljenu ruskim stanovništvom.
4) Nakon majdanskog puča, vlast u Ukrajini su preuzeli nacistički istomišljenici Hitlerovih saradnika u Ukrajini za vrijeme Drugog svjetskog rata i patološki rusofobi. Oni su, između ostalog, zabranom javne upotrebe ruskog jezika, svakodnevnim šikaniranjem Rusa i rusko-jezičkog stanovništva (čak i spaljivanjem 50-tak građana, u Domu sindikata u Odesi, 2.maja 20214.godine, što je zločin protiv čovječnosti), te, ustavnim i zakonskim, izostavljanjem Rusa kao autohtonog naroda u Ukrajini izvršili etnocid nad ruskim narodom.
Termin etnocid (kulturni genocid) je prvi upotrijebio francuski etnolog Rober Žolen (Robert Jaulin, 1928-1996). A francuski antropolog i etnolog Pjer Klastr (Pierre Clastres, 1934-1977) je smatrao da se etnocidom, kao planskim i postupnim napadom na kulturu jednog naroda, sprovodi „sistematsko uništavanje načina života i mišljenja drugačijih od onih koje ima onaj koji sprovodi etnocid“.
U sprovođenju etnocida najvažniji je odnos prema jeziku, kao bitnom elementu kulture „inferiornog“ naroda koji mora da nestane.
5) SAD, V. Britanija i Njemačka, odnosno NATO pakt, planirali su, ne samo da Ukrajina pristupi NATO paktu, nego i da se na teritoriji Ukrajine razmjesti ofanzivno nuklearno naoružanje usmjereno prema Rusiji.
6) U organizaciji i uz finansiranje Ministarstva odbrane SAD – Pentagona, i u laboratorijama na teritoriji Ukrajine pripreman je biološki rat protiv Rusije mutacionim sintetizovanjem „etno patogena“, koji bi, prije svega, bili usmjereni prema Rusima.
7) U režiji Zapada formirana je državna tzv. Ukrajinska (anti)pravoslavna crkva sa zadatkom da, uz pomoć ukrajinske vlasti, otima hramove legalne i legitimne Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije. Cilj je i prevođenje pravoslavnih Ukrajinaca u unijate i rusofobe, nakon čega, istorijski opominjuće, slijedi pokatoličavanje.
8) U suštini, Rusija ne ratuje protiv Ukrajine već protiv NATO pakta i zapadne „Imperije zla i laži“ – zvijeri iz novozavjetnog „Otkrivenja Jovanovog“ na teritoriji Ukrajine. Njihov cilj je rasparčavanje Rusije, kao što je rasparčana SFRJ i moja domovina Savezna Republika Jugoslavija (SRJ).
„2. Ponovili smo nepokolebljivu podrške nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine u okviru njenih međunarodno priznatih granica iz 1991. godine i ostajemo posvećeni pružanju Ukrajini neophodne podrške za prevladavanje ruskog agresorskog rata…
4. Oštro osuđujemo namjere Ruske Federacije da održi predsjedničke izbore na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine što predstavlja očigledno kršenje međunarodnog prava. Ističemo nezakonitu prirodu predstojećih izbora u Autonomnoj Republici Krim i gradu Sevastopolju i na okupiranim teritorijama Donjecke, Luganske, Zaporoške i Hersonske oblasti Ukrajine.
Komentar: Podsjetimo, Vučić je, 24.avgusta 2022.godine, javno kazao:
„…Neću da se ulizujem narodu i govorim protiv Ukrajine, jer kako posle da branim Kosovo? Da kažem da je u redu da se ruši integritet Ukrajine. A šta je onda sa integritetom Kosova?…“
Zašto se ne može povlačiti paralela između Ukrajine i Kosova i Metohije?

Teritorija današnje Ukrajine je, u najvećem dijelu, vjekovima ruska („Malorusija“). Prva ruska država je bila „Kijevska Rusija“ svetog kneza Vladimira Velikog. Vjekovne ruske oblasti (Odeska, Hersonska, Zaporoška, Nikolajevska, Harkovska, Donbas…) su, odlukama sovjetskih (boljševičkih) vlasti, poklonjene Ukrajini. Unutrašnje granice u Sovjetskom Savezi su iscrtane na štetu Rusije i ruskog naroda. Uostalom, kao i antisrpske u komunističkoj (socijalističkoj) Jugoslaviji.
Međutim, milenijumima srpska zemlja – Kosovo i Metohija – je poslije Drugog svjetskog rata, nelegalnim i nelegitimnim odlukama komunističkih vlasti, odvojena od Srbije i Crne Gore i, 1999.godine, privremeno oteta od zapadnih moćnika i okupirana od strane NATO pakta.
„7. Ponovo smo potvrdili našu odlučnost da intenziviramo zajedničke napore kako bismo osigurali dalji napredak i međusobnu podršku ka članstvu regiona Zapadnog Balkana, Ukrajine, Republike Moldavije i Gruzije u Evropskoj uniji.
8. U potpunosti podržavamo pravo Ukrajine…da postane članica Alijanse čim to uslovi bezbjednosti dozvole.“
Komentar: Vučić je ovime, prikriveno ali dovoljno prepoznatljivo, iskazao svoje nepokolebljivo opredjeljenje za pristupanje Srbije, ne samo EU, već i zločinačkom i terorističkom NATO paktu?!
„9. Istakli smo našu čvrstu posvećenost da privedemo pravdi one pojedince odgovorne za ratne zločine protiv čovječnosti i druge zločine po međunarodnom pravu počinjene u vezu sa agresorskim ratom Rusije protiv Ukrajine.
10. Dogovorili smo se da sarađujemo i fokusiramo naše napore na povratak nezakonito i ilegalno deportovane i prisilno preseljene ukrajinske djece.“
Komentar: Vučić je, prihvatanjem ovakvih formulacija Deklaracije, podržao zle namjere Zapada da za navodne ratne i druge zločine u Ukrajini optuže i osude predsjednik Putin, drugi ruski državnici i pripadnici ruske vojske. Takođe Vučić je, na ovaj način, prihvatio i pravnu „utemeljenost“ naloga za hapšenje Putina i ruske komesarke za prava djeteta Marije Ljvove – Belove.
Naime, 17.marta 2023. godine, Međunarodni krivični sud (MKS) je izdao nalog za hapšenje ruskog predsjednika i komesarke za prava djeteta zbog lažne optužbe da su odgovorni za ratne zločine, među kojima i za nepostojeću deportaciju djece iz Ukrajine u Rusiju.
Vučić duže od decenije, uporno i neprekidno, vodi antirusku politiku. Nepokolebljivo i perfidno, ispunjava postavljene zadatke Zapada. Njegova vlast, postepeno priznaje državnost lažne države Republika e Kosovës i približava Srbiju NATO paktu. Ukrajinska vojska srpskim oružjem ubija nedužne građane Rusije.
Zašto Vučić mora da sluša zapadne nalogodavce? Evo još jednog razloga.
Naši srpsko – ruski Svetitelji, slava Im i milost, pokazali su mojoj supruzi Dragici „sliku i ton“ aktivnog učešća Aleksandra Vučića (kao i Mila Đukanovića) u užasnim ritualima prizivanja sotone i prodaje duše đavolu, odnosno u orgijama sa zapadnim partnerima. Ovi rituali su obavezan dio postupka inicijacije (uvođenja) u zapadna tajna društva (prije svega masonska) i sredstva su disciplinovanja članova zastrašivanjem mogućnošću ucjenjivanja.
Takođe, to su sredstva i za „pranje savjesti“ i za brisanje pozitivnih osjećanja (samilosti – empatije) –„gubitak duše“.
Vučićeva vlast je podrškom nelegalnim rezolucijama Generalne skupštine UN, od 2.marta (o osudi Rusije za agresiju na Ukrajinu i podršci teritorijalnom integritetu Ukrajine) i 7.aprila 2022. godine (o izbacivanju Rusije iz Savjeta za ljudska prava UN), izrazila potpunu lojalnost Zapadu, što je neprijateljski gest prema Rusiji koja je (uz Kinu) garant teritorijalne cjelovitosti Srbije, po rezoluciji 1244 SB UN, od 10.juna 1999.godine.
Ta vlast je glasala i za rezoluciju GS UN, od 12. oktobra 2022.godine, koju su predložile zapadne zemlje. Tim aktom se osuđuje ruska „aneksija“ „ukrajinskih regiona“ (Donjecke NR i Luganske NR, kao i Hersonske i Zaporoške oblasti), a referendumi o njihovom pripajanju Rusiji se proglašavaju „nezakonitim po međunarodnom pravu“.
Prihvatajući razne balkanske antisrpske i antiruske deklaracije (tiranska, od 6.decembra 2022. godine, atinska, od 21.avgusta 2023.godine…) i Vučić, dugovremeno, osuđuje Rusiju za „agresiju“ i izražava „nepokolebljivu podršku“ nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine, kao i ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom za njegove „mirovne“ inicijative.
U maju 2022.godine, Vučić je čak lažno optužio predsjednika Putina da je, svojim izjavama o NATO agresiji na SRJ i o Kosovu i Metohiji, doprinio (?!) povećanju pritiska Zapada na Srbiju da prizna nezavisnost Kosova. Tada je, između ostalog, izjavio:
„Postupanje (Rusije) u Ukrajini ne može se opravdati…Srbija (?!) i ja osuđujemo kršenje međunarodnog prava i rat u Ukrajini…On (Putin) koristi kosovski primer i odluke Međunarodog suda pravde kao presedan da opravda svoje postupke u Donbasu i drugim delovima Ukrajine…Beograd se slaže sa EU o prirodi sukoba u Ukrajini, ali, s obzirom na situaciju u Srbiji, nije lako da se ona tako jasno pozicionira…Mi smo jasno na našem putu u EU i to jeste i ostaje naš strateški cilj…“ (Intervju njemačkom listu „Handelsblat; Srbin info, 4.maj 2022.)

Ovim javnim, verbalnim činom Vučić je, još jednom, činjenično i međunarodno pravno, neutemeljeno, izjednačio teritorijalnu cjelokupnost Srbije i Ukrajine. To je sramno dodvoravanje zapadnim gospodarima koji su ga doveli na vlast. Vučić osuđuje Rusiju za agresiju na Ukrajinu, čime ne čuva, već ugrožava cjelovitost Srbije jer je Rusija (uz Kinu) garant njenog opstanka u ustavnim granicama.
Osudom Rusije za „agresiju na Ukrajinu“ Vučićeva vlast se svrstava na stranu onih koji su, grubim kršenjem međunarodnog prava, izvršili monstruoznu agresiju na SRJ.
A predsjednik Rusije je samo, s pravom, kazao da zbog agresije zapadnih država na SRJ i njihovog priznanja lažne države na KiM, međunarodno pravo više ne postoji. Ali, ono što je najvažnije, naglasio je da Rusija neće priznati drugu albansku državu na Balkanu, te da će Rusija i dalje podržavati Rezoluciju 1244 SB UN.
U intervjuu za TV Prva, od 31.decembra 2022.godie, Vučić je cinično izjavio:
„…Sa NATO-om moramo da sarađujemo, jer ste vi, Rusi, napustili Kosovo…“?!
Takođe, u intervju za američki (sorošoidni) časopis „Blumberg“,od 18.januara 2023.godine, Vučić je još jednom potvrdio:
„…Za nas je Krim Ukrajina, Donbas je Ukrajina…“?!
Očigledno, Vučiću je važnije da Srbija ostane na „evropskom putu bez alternative“ nego da sačuva Kosovo i Metohiju u svom sastavu. Ovo bespuće podrazumijeva obaveznost usklađivanja spoljne i bezbjednosne politike Srbije sa EU i uvođenje sankcija Rusiji. Vučić samo čeka najpogodniji trenutak za to.
Politički aksiomi Zapada su da Srbija ne može postati članica EU sa Kosovom i Metohijom u svom sastavu, te ako: ne pristupi NATO paktu, ne pristane na ukidanje Republike Srpske, i vodi neprijateljsku politiku prema Rusiji.
Cjelovita Srbija, kao ni Turska nikad neće postati članice EU!
Cilj Zapada jeste i da se „zapadni Balkan“ politički, bezbjednosno i ekonomski integriše u njihovu cjelovitu (neo)liberalnu koloniju, sa dvije albanske države koje bi se ubrzo ujedinile i sa unitarnom BiH bez Republike Srpske. Podrazumijeva se operativna realizacija NATO operativnog koncepta o integraciji u taj pakt unitarne BiH i Srbije bez KiM?!
Podsjetimo se da su 22 od ukupno 27 članica EU i 28 od 32 članice NATO pakta (među njima najveće i najmoćnije članice) priznale drugu albansku državu na Balkanu. Od članica EU, nijesu je priznale Grčka, Kipar, Španija, Rumunija i Slovačka, a od članica NATO-a Grčka, Španija, Rumunija i Slovačka. To znači da ne priznaju suverenitet i teritorijalni integritet Srbije.
Takođe, devet najvećih i najmoćnijih članica EU neposredno je učestvovalo u satanističkoj i monstruoznoj agresiji na SRJ, 1999.godine. Agresorski NATO pakt, protivno Rezoluciji 1244 SB UN, kao okupatorska „neprijateljska armija„, samovlasno uzurpirajući nadležnost Savjeta bezbjednosti, odlučuje i sprovodi međunarodno bezbjednosno prisustvo na KiM, kao jedan od glavnih sponzora albanskog integralizma na „zapadnom Balkanu“.
SAD, V. Britanija, Njemačka i NATO pakt su, nelegalno, formirali „Vojsku Kosova“, koju finansiraju i naoružavaju, a njene pripadnike obučavaju. SAD su, protivpravno, izgradile, čak, i vojnu bazu „Bondstill“ („Čelična spona“), u blizini Uroševca.

Rezolucijom Narodne skupštine Srbije, iz 2007.godine, proglašena je vojna neutralnost Srbije „…u odnosu na postojeće vojne saveze…“ Ali, koncept vojne neutralnosti Srbije je samo paravan Vučićeve vlasti za obmanjivanje građana o tobožnjoj principijelno izbalansiranoj saradnji Srbije sa NATO-om i Rusijom (Organizacijom dogovora o kolektivnoj bezbjednosti – ODKB-om). A u stvarnosti Srbija (Vojska Srbije) i NATO pakt ostvaruju najveći stepen institucionalne saradnje za jednu državu nečlanicu kroz specifične i raznovrsne programe tzv. strateškog partnerstva, dok je vojna saradnja sa Rusijom simbolična i deklarativna. Jednom riječju, Vučićeve vlasti realizuju program pune integracije u NATO pakt?!
Po Vučiću, Srbija nije politički neutralna država, jer je orijentisana je na pristupanje EU (iako EU vodi neprijateljsku politiku i prema Srbiji i prema Rusiji?!). Međutim, Srbija ne može biti politički orijentisana ka EU i vojno neutralna. Između EU i NATO postoji personalna, politička i vojno – bezbjednosna jednakost! EU = NATO. Od 27 članica EU, 23 su i članice NATO-a. Nijesu članice EU samo Kipar, Austrija, Irska i Malta.
Pod pokroviteljstvom NATO-a, Vojska Srbije je reorganizovana (prešla je sa armijskog na brigadni NATO sistem), brojčano je smanjena sa oko 62.000 na oko 27.000 pripadnika i razoružana je uništenjem borbene tehnike više tona oruđa, oružja i municije (tobože zastarele, u stvari, one koja nije u skladu sa standardima NATO?!
Vučić, postojano i uporno, uzurpira nadležnosti Vlade. Time svoju ceremonijalnu funkciju neustavno proširuje na i na vođenje ekonomske i spoljne politike. A po Ustavu Srbije, „Vlada utvrđuje i vodi politiku“ (član 123 tačka 1). Opisanu „nadležnost“ Vučić crpi iz ovlašćenja koje dobio od emisara zapadnih vladara iz sjenke koji su ga instalirali na vlast i kojima je jedino odgovoran. SAD i najmoćnijim članicama EU odgovara diktatura u Srbiji, jer im jedan čovjek (Vučić) može ispuniti sve postavljene zadatke. Zato su zapadni moćnici vršili pritisak i da Vučić što prije postane premijer, jer su s pravom procijenili da je to najbrži put da srpska vlast prizna nezavisnost lažne države Republika e Kosovës. Vučić je dugo pripreman za marionetu Zapada. Još u prvoj deceniji 21.vijeka, Tomislavu Nikoliću je rečeno da će Vučić biti glavni, te da će mu morati prepustiti glavne partijske i državne funkcije.
Jednom riječju, Vučić je veleizdajnik i neprijatelj Srbije i Rusije, odnosno srpskog i ruskog naroda!
Tiransku rezoluciju je, očekivano prihvatio i, nažalost, predsjednik američke banana države – Crne Gore Jakov Milatović. Time je još jednom potvrdio da je potrčko zapadne antisrpske i antiruske, a time i anticrnogorske, zapadne „duboke države“. Po ukazanju Svetoga Save, Milatović je NATO „Trojanski konj“ srpskom narodu u Crnoj Gori! Uz to, i srpski „lideri“ u Crnoj Gori, Mandić, Knežević i bratija „prelećeše“ u euronatovsko zločinačko jato?“
Zato, Srbi i Crnogorci koji govorite srpskim jezikom osvijestimo se do sledećih parlamentarnih i predsjedničkih izbora! Glasajmo samo za one koji će iskreno i patriotski zastupati naše interese. Crna Gora ne može opstati kao (srpsko – crnogorska) država bez čvrstog saveza sa svetom majkom Rusijom, Srbijom i Republikom Srpskom! Jer, prema zapadnim i NATO stratezima, Crna Gora je već dio tzv. velike Albanije!

Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice,
4.mart 2024.godine
